- Mama, šta je to IDS? - upita dječak za vrijeme obiteljskog ručka. Majka umjesto odgovora odluči sinu u glavu utuviti lekciju koju neće tek tako zaboraviti. Odvede ga u park i posjedne u crveni vrtuljak. Zavrti ga, najprije nježno, zatim sve jače. Sin se najprije smije, ali ubrzo mu više nije zabavno.

- Mama, želim sići - pokuša joj reći dok mu se vrti čitav svijet, ali je mama odlučna u svojoj pedagoškoj namjeri. Vrti ga i vrti, broji krugove, zaustavlja se tek nakon što ga je izvrtjela točno 10.304 puta. Sin, sav izbljuvan i potpuno siv u licu, bespomoćno leži pritisnut na crvenim cirkularnim šipkama.

- E to ti je, sine, IDS - svečano izjavi majka i nježno ga pridigne k sebi.

Deset tisuća tristo četiri kruga napravila je Zemlja oko svoje osi od kad je IDS, tog 7. veljače 1993. godine, osvojio vlast na lokalnim izborima diljem Istre. Danas, 28 godina kasnije, društvo izgleda ponešto kao ta scena u parku - nekoliko vladajućih pojedinaca sadistički okreće vrtuljak dok ostali, izbljuvani i sivi u licu, čekaju kraj vožnje. No, upravo će ta bljedolika svjetina promućkanih organa na nadolazećim lokalnim izborima odlučiti hoće li se vožnja nastaviti i nakon 16. svibnja, ili će se vrtuljak IDS-ove vlasti konačno zaustaviti.

Sinkronizirane ručice

Još važnija bitka od one za novog pulskog gradonačelnika (ili još vjerojatnije, gradonačelnicu) vodit će se za Gradsko vijeće Grada Pule. Ovdje se već godinama odvija još jedna naizgled zabavna dječja igra - sinkronizirano podizanje ručica. U njoj predsjednik vijeća daje na glasanje razne zaključke iz točki dnevnog reda, a vijećnici, poput djece koja se u školi mora izjasniti o tome hoće li ići na izlet na kraju školske godine, visoko podižu svoje ručice ili ih, u protivnom slučaju, čvrsto drže uz tijelo. Uigrani scenarij takvih glasanja poznat je očajnim zgubidanima koji to uživo prate na televiziji - IDS-ova grupa ručica, ujedinjena i graciozna poput skupine najvrsnijih sinkroniziranih plivačica, uvijek je brojnija od ostalih, oporbenih ručica ozlojeđenih vijećnika koji će svoje tjelesne ekstremitete čvrsto držati uz tijelo, pitajući se do kad će imati snage sudjelovati u ovakvoj šaradi. Praksa je jasna - gore ručice za nastavak ugodne vožnje na vrtuljku vlasti!

Opcija ne fali

Iznenađujuće je koliko se ljudi danas glasovanju protivi argumentom da su apolitični. Valjda smatraju da je politika samo ono baljezganje u saborskim klupama. Teza o tome kako se "nema za koga glasati" i kako "u Puli ne postoji prava opozicija" na ovim lokalnim izborima također ne drži vodu. Opcija zaista ne manjka, a svi politički akteri već su shvatili da je građanima, osim već uobičajene kritike vlasti, potrebno ponuditi niz konstruktivnih ideja i konkretnih rješenja. Od ozbiljnijih pretendenata na vlast ove se godine s jedne strane ističe IDS-ova Elena Puh Belci, predstavnica gore spomenutih dječjih igrica i spački, a s druge grupa ljudi i stranaka koja bi rado prekinula dugogodišnju vlast IDS-a. Sanja Radolović iz SDP-a, Dušica Radojčić iz Možemo!, Maja Šarić iz platforme iDEMO, Goran Matić iz Radničke fronte te Mirko Jurkić iz HDZ-a. Premda je poprilično teško sa sigurnošću konstatirati bi li koja od navedenih stranaka nakon izbora surađivala s IDS-om, čini se da bi svaka od njih u tom slučaju uvelike iznevjerila svoje glasače.

Faktor Zoričić

Tu na scenu stupa još jedna nova opcija na ovogodišnjim izborima, Filip Zoričić i njegova nezavisna lista. Zvone alarmi, lupaju prolupani zvončići. Pa zar je opet on na udaru u Glasu Istre? Broje se tekstovi o njemu u našim novinama, pišu Facebook statusi opskurnih metafora, spominju majke i zrmane, miješaju kolumne i komentari, objektivno novinarstvo i forma u kojoj novinar a priori iznosi vlastiti pogled na određenu temu. No, ono što dobro zna sam ravnatelj Gimnazije, ali i novinari Glasa Istre, je to da će njegova lista zasigurno odigrati važnu, ako ne i presudnu ulogu na ovim izborima. Na stranu njegova prijašnja politička pretrčavanja, njegove očite megalomanske ambicije, pa čak i to da u svojoj "priči" i "borbi za grad" zataškava bilo kakve ideološke insinuacije, što već na prvu zvuči nemoguće, ako ne gotovo paradoksalno (ipak, efikasna predizborna taktika, to mu moramo priznati). Ono što novinari Glasa Istre žele od njega saznati i što mu ne žele dopustiti, je to da tek nakon izbora odgovori na pitanje koje je biračima itekako važno, ako ne i krucijalno. "Hoćete li nakon izbora surađivati s IDS-om?" Upitali su ga kolegica Bašić-Palković, kolega Rosanda, a na koncu i sam autor ovog komentara (a ne kolumne). U prijevodu, da se izjasni hoće li biti među onima koji će vrtjeti vrtuljak i sinkronizirano podizati ručicu zajedno s vijećnicima IDS-a ili će, s druge strane, sudjelovati u stvaranju oporbe koja će u Gradskom vijeću napokon prekinuti dugogodišnju farsu. Odgovor je to koji Zoričić duguje svojim biračima, odgovor koji od njega i dalje očekujemo i na kojem insistiramo.

Tog 7. veljače 1993., kada je IDS prvi put pobijedio na lokalnim izborima, u Puli je od 45.499 birača glasalo njih 32.170, dakle vrlo visokih 70.70 posto. Na posljednjim je lokalnim izborima taj postotak gotovo prepolovljen na 37.32 posto, a IDS osvojio vlast s manje od 10.000 osvojenih glasova. Promjena je, dakle, moguća. Na građanima Pule je da izbjegavaju površne izlike, odaberu kojoj će opciji dati svoje povjerenje i odluče hoće li sinkroniziranim ručicama i vožnji na vrtuljku IDS-ove vlasti konačno stati na kraj.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast