U normalnim zemljama vijest da su se premijer i predsjednik jedne države dogovorili oko kadrovskog rješenja za vojnu sigurnosnu službu ne bi bila ni primijećena. Završila bi negdje na zadnjim stranicama unutarnje politike, u zadnjim minutama informativnih emisija. Ne i u Hrvatskoj. Nakon višednevne trakavice nabijene emocijama i najnižim strastima, izravnim obraćanjima predsjednika države narodu kao da je riječ, sačuvaj nas Bože, o objavi rata, prihvaćeno je rješenje za prvog čovjeka Vojne sigurnosno-obavještajne agencije koje to nije. Ali barem je zaustavljeno prekomjerno granatiranje ustavnom krizom i ostalim pošastima s dva brda, Pantovčaka i Banskih dvora. Barem na mjesec dana. Što za u potpunosti zatrovane odnose između premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića ipak valja pozdraviti. Kada je riječ o njima dvojici, nikada čovjek ne smije reći da su dotaknuli dno, budući da je ponor između dvije političke obale toliko dubok, da bi se moglo reći da je riječ o Marijanskoj brazdi.

Ured Predsjednika tijekom jučerašnjeg dana potvrdio je ono što je premijer Plenković izjavio - usuglašena je odluka, a da ne dođe do potpunog raspada sustava u vojnoj obavještajnoj službi, da do imenovanja ravnatelja VSOA-e - a najdulje mjesec dana - koordinaciju poslova i potpisivanje akata iz djelokruga Vojne sigurnosno-obavještajne agencije obavlja brigadir Ante Kujundžić. Hrvatska ne treba strahovati da će se vojna tajna služba u potpunosti raspasti jer se to sigurno neće dogoditi u sljedećih mjesec dana, budući da je amenovan čovjek koji će privremeno koordinirati poslove i potpisivati akte VSOA-e, s tim da će imati ograničene ovlasti te nije i neće moći podnositi pisane prijedloge za primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka. Kada se to prevede na normalan jezik, Plenković i Milanović nisu se uspjeli dogovoriti oko čovjeka koji će preuzeti VSOA-u, ali su se dogovorili da se na mjesec dana zaustavi daljnja blamaža.

To je dobar dio u priči. Sve ono loše što nam serviraju Plenković i Milanović dade se iščitati kada se krene analizirati kompromis koji je postignut.

Tako iz Ureda predsjednika kažu da je predsjednik Vlade konačno pristao na Ustavom propisanu proceduru imenovanja čelnika sigurnosno-obavještajnih agencija pa Milanović poziva da se odmah započne s usuglašavanjem kandidata za novog ravnatelja VSOA-e u skladu s ustavnom procedurom. Ima još, predsjednik Milanović poziva Vladu da se žurno pristupi rješavanju i svih drugih otvorenih kadrovskih pitanja u oružanim snagama Republike Hrvatske i diplomaciji kod kojih je potrebno usuglašavanje predsjednika Republike i Vlade.

Premijer Plenković također je istaknuo da je moguća sramota izbjegnuta, a kada je riječ o odnosu s predsjednikom Milanovićem, protumačio je da se on s njim ne mora sastati jer tako ne piše u Ustavu da bi se usuglasili. Premijeru je, vjerojatno zbog toga što Milanovića ne može vidjeti nacrtanog, a vrijedi i obratno, praktičnije komunicirati pismima. Može i preko posrednika. Onda je pojasnio da Milanović bojkotira, ignorira, vrijeđa ministra obrane, huška DORH…. Poručuje i da ništa od razgovora u četiri oka s Milanovićem dok budu trajala takva vrijeđanja. »Banožić je rekao da je spreman razgovarati, ja nisam. Ne radi sebe i svoje osjetljivosti, nego zbog principijelnosti prema hrvatskoj javnosti«, rezolutan je hrvatski premijer.

Sve bi to bilo dobro da živimo u mirna vremena pa da naša sramota stvarno i ostane samo naša. Ali živimo u vremenu kada se u istočnoj Europi vodi žestok rat. U taj rat NATO je i te kako involviran kako bi pomogao Ukrajini. A Hrvatska je članica NATO-a. I tko sada može objasniti partnerima iz te vojne alijanse ono što se događa u Hrvatskoj. Sramota je davno izašla iz hrvatskih okvira i kompromitira zemlju. Kao članicu koja je, kada je riječ o odnosu prema vojnoj komponenti, disfunkcionalna i čija se javnost mora radovati da je pronađeno privremeno rješenje kada je riječ o prvom čovjeku vojnog sigurnosnog aparata. Nema nikakve sumnje da će svi koji dođu na samit NATO-a u Litvi na marginama i te kako imati što pričati kada je riječ o Hrvatskoj. I smijati se kada vide da su iz Hrvatske došle dvije delegacije, jer njima je bilo toliko tijesno u zrakoplovu da su morale letjeti odvojeno. E da barem ima koga tko bi mogao zapovjediti: na mjestu - odmor.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast