Ružica Koraca
Čeka vas još mene. Vama se smiju. Znate, vi ste "ridikuli" koji radite budale od sebe, nisam ja. Ja sam plaćena za svoj posao koji volim i odlično ga radim. Malo je tako privilegiranih, za vas znam da niste jedni od njih. Ne bi bilo toliko gorčine
Nekako tragom događaja, da se javim i ja, najprozvanija osoba portala, a sukladno tome i Facebook stranice Glasa Istre. Odlučila sam se na to nakon niza komentara na društvenim mrežama u kojima se, bez ikakvog povoda i kriterija, dio korisnika uvredljivo obraća meni ili osobama koje sam anketirala, odnosno fotografirala za streetstyle rubriku.
Nekada imam dojam da sam više na meti od glavnog urednika Franka ili kolega koji su tu već ranije utrli svoj put. Ta prozivanja me "taknu", a sve sam počela ozbiljnije doživljavati nakon komentara jedne poznanice i njene sestre. Nota bene, obje ih poznam, ali to njihovo prozivanje me šokiralo jer sam jednoj od njih radila i emisiju o igraonici koju je imala dok sam radila na televiziji, besplatno naravno, i tada su joj moj lik i djelo bili prihvatljivi.
Je li ovo osvetničko pisanje? Ne bi li vas povrijedio komentar osobe kojoj ste učinili dobro?
Naravno, ispadam budala jer me komentari "diraju". Znam da su sve to nebitne osobe koje takvim komentarima mog javnog rada pokazuju "nešto" i traže svoje mjesto pod suncem. Jer realno, ta ista osoba mogla mi je poslati poruku u inbox, ali ne, lakše je vrijeđati u komentarima.
Postoji ta salva vrijeđanja na koju se moram naviknuti, ali ne želim. Želim pokazati da smo i mi koji radimo samo ljudi od krvi i mesa koji ne očekuju biti razapeti, a bogami me razapinjete.
Moja medijska priča nije počela ovdje, u Glasu Istre. Imam nekih desetak godina medijskog staža koji je bio i jest divan. Nisam izumila lifestyle, ali bogami niti kopiram ikoga. Iza mene su i dvije sezone emisije Budy stylish, kulinarska emisija "Ma Ki Ruži po kužini", ali i projekt Slučajni prolaznici, koji mi je dao podlogu za ovo što sada radim.
Da seciramo! Streetstyle, fotografiranje prolaznika na ulici s ciljem da se pokažu njihovi modni odabiri, nešto je što se radi po svim većim Hrvatskim gradovima već godinama. U Puli, kako se pokazalo, cure su uglavnom obasute negativnim komentarima pa se pitam jesu li oni koji komentiraju o modi učili od Anne Wintour pa si daju toliko negative za pravo? Svaka žena ili muškarac koje slikam pristojno su zaustavljeni i zamoljeni za fotografiju jer svi su lijepi na svoj način. Ne pišem puno teksta jer želim da slike govore same za sebe, a ako vam se ne sviđa, čemu vrijeđanje mene, žene ili politike koja s tim nema apsolutno nikakve veze?
Ono što me začudilo je negativan komentar organizatorice jednog događanja na kojem se očekuje veliki broj žena, posjetitelja, pa se pitam zašto ne staviš neki pozitivan opis, ili šutiš, jer ja prva više nikad neću doći na bilo kakvo događanje u tvojoj režiji. Ima tu još puno negative i neću secirati svaki komentar, ali ovo su neki koji su mi pali na pamet.
Ima još jedna vrlo bitna stvar. Kad nekom novinaru na njegov tekst ili video napišete "tuko", "kravo", "debilu" ili još neku pogrdniju riječ, ne upitate li se čitaju li to vaša djeca ili netko drugi, kome ste uzor? Možda će me on ili ona vidjeti na cesti i ponijeti se jednako negativno, možda čak i agresivno, kao što ovih dana imamo prilike vidjeti u Hrvatskoj. A sve zato što je njegov bližnji poslao takvu poruku svojim komentarima.
Kad je riječ o mojim anketama, "Facebook pljuvači", jer kako vas drugačije nazvati, broje krvna zrnca, seciraju dijalekt i štošta još. Imam poruku i za vas - mir s vama. Čeka vas još mene. Vama se smiju, znate, vi ste "ridikuli" koji radite budale od sebe, nisam ja. Ja sam plaćena za svoj posao, odlično ga radim, a imam i budale koje komentiraju. Imam još bezbroj ideja, kuhat ću, snimati videa, pričat ću priče na svoj način jer radim posao koji volim. Malo je tako privilegiranih, za vas znam da niste jedni od njih. Ne bi bilo toliko gorčine.
I za kraj…
Nikad za mene nije lobirao niti jedan političar, stranka ili akcija. Moja pojava je dovoljna.