Komunistička medicinska velesila

Marcello Rosanda

Malo se koja vijest može istovremeno objaviti u ozbiljnim rubrikama i u satiričnom djelu novina. Rijetke su te priče, ti dragulji, koji pašu i tu i tamo. Kada se i desi takvo čudo, takva prvoklasna barufa, red je objaviti, pa makar i desetak dana kasnije.

U današnjim novinama, na stranicama Barufice, nalazi se jedna naizgled barufantska, ali žalosno istinita vijest. Čitatelji su upozoreni da se radi o pretencioznom satirično-istinitom prilogu, a svaka sličnost sa stvarnošću možda i nije slučajna. Ovaj je put sličnost sa stvarnošću cjelovita.

- Mi smo imali deklariranih pet doza cjepiva po bočici. Kolege su nam javljali da su mogli navući i šest, sedam. Tražili smo objašnjenje, a Pfizer je rekao da je to moguće jer su dobili pritužbe i iz drugih zemalja. Onda su nam rekli da će nam odsad naplaćivati šest doza po bočici, kazao je Krunoslav Capak.

Nemamo se što čuditi. Platiš onoliko koliko dobiješ. U današnjem sistemu često dobiješ manje, ali nećemo cjepidlačiti. Ako si nekim čudom i dobio više, red je da taj višak platiš. Pfizerovci su, moguće, velikodušni pa su bočice napunili "do grla", ili su jednostavno pogriješili u mjerenju. Možda se radi i o podlom trgovačkom triku. Ono, navuku te pa se začudiš kada pokažu cijenu, a tebi je neugodno jer si već na kasi. Ono, dva plus jedan, sniženje, skonto, zgrabi priliku…

Kako bilo, ostali smo nasamareni, a kapitalizam grabi, nemilosrdan je. Čak i u zdravstvu. Trka u proizvodnji i prodaji cjepiva ne poznaje lice čovjeka, osim onog na novčanici. Farmaceutima su najdraža ciljana skupina, dakako, bogatije države. Ma va cagar, bruto govno trgovačko.

No, tko će omogućiti cjepivo siromašnijim narodima? Izgleda da je odgovor na to pitanje - Kuba. Nakon što je u ožujku prošle godine njihova liječnička brigada pristigla u pomoći Italiji, ta se (još uvijek) komunistička zemlja još jednom dokazuje kao medicinska velesila. Naime, Kubanci planiraju proizvesti 100 milijuna doza cjepiva protiv koronavirusa, pod nazivom Soberana-2, a interes su već pokazale ne baš tako bogate zemlje poput Irana, Pakistana, Vijetnama i Indije. Za vjerovati je da će zemlje koje budu poslovale s Kubom, ako ništa drugo, platiti dogovorenu cijenu, ako ne i manju, za zdravlje svog naroda.