Ne dogodi li se čudo u pulskom brodogradilištu, efekti njegove tužne propasti uslijedit će u mjesecima i godinama koje slijede. Iako premijer Andrej Plenković naglašava u posljednjem radijskom intervjuu da se na Uljanik nije zaboravilo i pri tome spominje isplaćena jamstva od četiri milijarde kuna za neisporučene brodove, sve je očitije da se radi plan spasa samo za njegov riječki pogon. 3. maj će preživjeti - što bi teško uspio prije nekoliko godina da se nije fuzionirao s pulskim Uljanikom – ali što će se desiti u Puli danas ne znaju ni vlasnici staklene kugle koja pokazuje budućnost.

Stečajna upraviteljica Marija Ružić, doduše, ima ovlasti provesti klasični likvidacijski postupak i rasprodati sve što se može, od novogradnji do alata i lonaca u menzi, a može izraditi i plan za stečaj s preustrojem. Dogodi li se prvi scenarij, stotine uljanikovaca neće se vratiti na posao, lokalna samouprava ostat će bez poreza i prireza na njihove plaće, dok će obrtnici, trgovci i druge uslužne djelatnosti ostati bez redovitih mušterija.

Spirala propasti tu se nastavlja: bez posla ostaju i kooperanti, a manje posla za sve znači i manje prihoda za državu, lokalne samouprave i smanjenu potrošnju na kojoj se zasniva kretanje zamašnjaka gospodarstva.

Propast Uljanika ne znači samo gašenje posljednjeg velikog brodogradilišta na sjevernom Jadranu, nego smanjenje izvoza, industrijske proizvodnje i BDP-a. Posljednji pad izvoza i BDP-a ne može ne imati veze sa činjenicom da Hrvatska više ne proizvodi i ne izvozi velike brodove.

Propast brodogradnje ima učinak za sve grane gospodarstva – u brod se ugrađuju i kupaonice, drvena građa, plastični interijeri i nekoliko tisuća drugih proizvoda. Naravno, dio te robe dolazi iz uvoza, ali dio se radio u Hrvatskoj i računice su pokazivale kako se isplatilo „pokrivati” brodogradnju jer je koristi bilo i u zaposlenosti i u porezima koje su plaćali u drugim industrijama.

Pula i Istra negativne efekte propasti Uljanika osjetit će – kažu analitičari Hrvatske gospodarske komore – kada se ispušu učinci iznimne turističke sezone. Dok su kafiće, restorane i trgovine posjećivali turisti, manjka nema. Ali, kad glavne mušterije postanu stanovnici od kojih je dosta njih ostalo bez posla u Uljaniku ili obrtnici kojima je smanjena zarada jer su bili kooperanti brodogradilišta, ceh će doći na naplatu.

Nejasnom politikom oko Uljanika Vlada premijera Plenkovića nije pokazala da misli na posljedice takve prakse koja je umnogome drukčija od velike brige za Agrokor, odnosno Fortenovu čije neisplaćene dobavljače još uvijek tješe u Banskim dvorima. Vlada nije, unatoč poruci da "Uljanik nije zaboravljen", pokazala što će učiniti da se u Puli i Istri ne odvrti spirala propasti koju je zavrtio Uljanik i njegovi loši gospodari.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast