Zagrebačka gradska vlast – koju obnašaju članovi stranaka okupljenih oko platforme Možemo! uz podršku nekoliko uhljeba iz SDP-a koji su vječno na funkcijama – na razini glavnog grada svakim danom sve više napreduje. Nažalost, unazad, pa su postali nacionalni problem jer je sve više pitanja kako bi Hrvatskom vladali oni koji ne umiju pokupiti smeće s ulica ili poduzimaju ključne infrastrukturne radove usred jeseni i zime iako se oni obavljaju preko ljeta kad je grad prazan.

Vlast Možemo! u Zagrebu nacionalni je problem, dakle, iz praktičnih razloga, jer pokazuje da politički aktivisti iz stranaka Zagreb je naš, Za grad ili ORaH ne znaju upravljati najvećim gradom u zemlji, što sa svjetonazorom i političkim usmjerenjem nema nikakve veze. Štoviše, u vladanju Zagrebom najbolje se pokazuje da lokalna politika nije ideologija, nego je baratanje smećem, vodovodom, popravkom ulica ili rukovođenje gradskim poduzećima. Jer, da se radi o ideologiji, tada bi Možemo na prijedlog sada već bivšeg SDP-ovca Viktora Gotovca vratilo ime Trgu maršala Tita, promoviralo bi lijeve ideje i ne bi se sve zeleno u njihovoj politici svodilo na nove biciklističke staze i stvaranje neviđene zbrke oko bacanja smeća.

Štoviše, upravo zadnji primjer oko vrećica za smeće koje građani u strogom centru grada smiju ostavljati ispred svoje zgrade samo i isključivo između 20 i 22 sata – i nikako drukčije jer će biti "strogo kažnjeni" - pokazuje da gradonačelnik Tomislav Tomašević naprosto ne zna kako da ispuni svoja obećanja o ekološkom preporodu Zagreba i raskidu s praksom pokojnog Milana Bandića koji je toj tematici drukčije pristupao. Danas gradonačelnik Zagreba i njegova ekipa sve više nalikuju na seriju "Monthy Phyton", odnosno na engleski crni humor.

Tomašević je, podsjetimo se, najprije najavio proučavanje pogrešnih vrećica za smeće "štakorskom metodom", odnosno njihovim otvaranjem, a sada potiče susjede da prijavljuju jedni druge jer su bacili smeće sat ranije ili kasnije ili jer ono nije u plavoj nego u žutoj vrećici. A sve zbog toga jer nisu u stanju u najavljenom terminu ispuniti predizborno obećanje o odvozu smeća. Postane li takav političar, naprimjer, premijer Hrvatske, što možemo očekivati? Da se nagrađuje prijavljivanje ljudi zbog bacanja smeća u krivo vrijeme, uređuje životna satnica svakog pojedinca i najavljuju "stroge kazne" za one koji ne slušaju zeleno-lijevog poglavara?

Udaljenost od životne stvarnosti pokazuje još niz odluka; od zatvaranja najprometnijeg mosta kad je promet najgušći, do hladne najave ostavke za 700 radnika Zagrebačkog holdinga koji tamo rade po zakonu. Kakva je to lijeva vlast koja tjera ljude na ulicu? Gdje su rezultati poslije potresne obnove Zagreba koju su najavljivali prije izbora? Kako stoje s poštovanjem zakonitosti u pogledu ukidanja odluke o roditelju odgojitelju koja se nije pokazala efikasnom, ali o kojoj danas ovise životi nekoliko tisuća građana i obitelji?

U politici Možemo! i njihova lidera Tomaševića ima zelenila, jer su prezeleni došli na vlast u Zagrebu (Pulu namjerno ne spominjemo), ali nema crvene boje lijeve politike. Stalne najave "strogog kažnjavanja", otkaza i nesnalaženja u vlasti pokazuju da će birači lijevog spektra ipak morati pažljivije pogledati za koga glasaju. U Zagrebu su glasali protiv mrtvog Bandića i njegovih saveznika i dobili su gradonačelnika koji ne zna pomesti ulicu čak ni kad mu metlu pridržavaju SDP-ovci.

Povezane vijesti

• Bez panike, nismo Englezi!
• Euro za potkusurivanje
• IDS - protreseno, ali ne promiješano!