Piše Tihana TOMIČIĆ
Rat - filter za energetsku i migrantsku politiku
Tihana Tomičić (Snimio Davor Kovačević / Novi list)
Globalne prilike potpuno su neizvjesne, nakon što je poslije Ukrajine otvoreno još jedno ratno žarište, ono na Bliskom istoku, s rizikom od terorističkih napada diljem svijeta, a osobito u zemljama Europske unije. Ta je nova kriza, kao i stara uostalom, poput svakog rata, povezana s dvije teme - energetskom krizom i migrantskom krizom.
Hrvatska je dosad situaciju u Ukrajini relativno dobro premostila, uz intervencionističku politiku Vlade koja je limitirala cijene struje i plina za građane i gospodarstvo. Za takve odluke bilo je, naravno, važno imati svoje diversificirane izvore energije i pravce dobave, u čemu se terminal LNG u Omišlju pokazao ključnom polugom. Činjenicom da imamo LNG terminal automatski smo manje ovisni o drugima, a možemo i diktirati odnose prema drugima, pa je tako mađarska strana itekako smanjila pritisak na Hrvatsku nakon što je postala mnogo više oslonjena na ove dobavne pravce. Paralelno uz promjenu geopolitičkih, a time i energetskih okolnosti na globalnoj karti, Hrvatska je pratila i razvoj svoje infrastrukture pa je tako u tijeku gradnja plinovoda Zlobin - Bosiljevo.
No, jučer je stigla i vijest da su hrvatski, austrijski, slovenski i bavarski premijer poslali pismo Europskoj komisiji o namjeri izgradnje plinovoda od LNG terminala na Krku do Bavarske europskim sredstvima, a koji bi u budućnosti mogao prevoziti i vodik. To je znatan korak k dodatnom jačanju hrvatske energetske pozicije na mapi Europe. Premijer Andrej Plenković najavio je partnerima u Austriji da Hrvatska povećava kapacitet LNG terminala s 2,9 na 6,1 milijardu prostornih metara plina, što je dvostruko više od hrvatskih potreba. Hrvatska, dakle, postaje igrač na tom polju, a opcija s prijevozom vodika kao energenta budućnosti ima vrijednost i pro futuro, jer time može pridonijeti ukupnoj energetskoj tranziciji kontinenta. Naime, Hrvatska, Slovenija i Italija početkom godine ispunile su uvjete za dodjelu bespovratnih sredstava za projekt »Dolina vodika Sjeverni Jadran« te će proizvoditi taj energent u blizini terminala na Krku.
S jedne strane, dakle, novi energetski projekti kao odgovor na krizu i bojazan da će s ratom na Bliskom istoku ne samo dobavni pravci, nego i proizvodnja derivata, ukoliko se sukob proširi na tu regiju, biti ugroženi u dogledno vrijeme.
A s druge strane, paralelno s tim, migrantska kriza koja već pogađa granice EU-a i uzrokuje promjenu šengenskog režima. Od danas se vraćaju strože granične kontrole, mada za državljane EU-a i dalje labavije nego prije Schengena, pa se tako hrvatski državljani neće trebati brinuti da će ih Slovenci tretirati kao državljane BiH, Srbije ili bilo koje druge zemlje van EU-a. Ali pritisak migranata sigurno raste i države članice EU-a se, uz strah od terorizma, pripremaju za stroži režim.
No, ovakva teška vremena pokazuju i pravo lice osoba na javnoj sceni. A histerične izjave Mostovaca, poput Mire Bulja jučer u Saboru, ili pak zastupnika Domovinskog pokreta koji zazivaju vojsku na granicama i šire paniku od migranata, pokazuju kako dio politike koristi ovu krizu za svoj dehumanizirani populizam i širenje straha, na kojem tek može bujati ekstremizam svake vrste. U teškim vremenima, poput ratova, svako pokaže ono što jest. Hrvatska desnica, jer i Most i DP to jesu, pokazuju svoje konzervativističko lice i autarkičnu politiku koja bi, valjda, trebala rezultirati potpunim zatvaranjem granica, slanjem vojske i brutalnim odnosom prema migrantima, koji nisu ništa drugo nego očajni ljudi koji bježe od rata. Takvom politikom uvođenja restriktivnosti samo bi se postigao kontraefekt i potencirao neki novi budući sukob, ili teroristička odmazda, no kratkovidni populisti to naravno ne vide na taj način nego potpaljuju histeriju u javnosti. Ali, ako ništa drugo, ovakva zahtjevna vremena svojevrsni su filter, pa će valjda i u SDP-u, Možemo! i na Pantovčaku shvatiti s kim imaju posla kao potencijalnim partnerima nakon izbora. Ako im je takva politika jednog Mosta prihvatljiva, i to će biti zanimljivo pratiti.
U svakom slučaju, rat na Bliskom istoku, kao i onaj u Ukrajini dosad, dobar su lakmus papir koji pokazuje u kojem smjeru trebaju ići energetska i migrantska politika u Hrvatskoj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
