Zbog opetovanih negativnih iskustava s Vašim listom, zbog čega sam čak bio primoran podnositi prijavu HND-u, zbog višestrukih cenzura i izvlačenja mojih riječi iz konteksta, ne dajem Vam autorizaciju za objavu ukoliko moje odgovore na objavite u cijelosti. Napisao je to Danijel Ferić, političar, SDP-ovac, kandidat za župana na posljednjim lokalnim izborima, bivši pročelnik za financije u Gradu Puli dok je SDP bio u koaliciji s IDS-om, bivši direktor Hrvatske lutrije u vrijeme SDP-ove Vlade, trenutni direktor općinskog poduzeća Komunalac u Fažani gdje je SDP na vlasti, u mejlu upućenom novinaru našeg lista. Urednik Ferić, jer on to pokušava biti, neodoljivo podsjeća na IDS-ovog županijskog vijećnika Ivana Jakovčića, koji je dok je bio istarski župan činio gotovo identične nepodopštine. Novinare koji mu se nisu sviđali častio je šutnjom i suhoparnim priopćenjima iz kojih ne možeš iscijediti ni gram sadržaja. I polazilo mu je to za rukom. Jakovčiću, mislim. Tadašnje uredništvo Glasa Istre nije shvaćalo ili se pravilo da ne shvaća da im je Jakovčić zapravo preoteo posao. Jer prešutno su pristali da Jakovčić bira kojem će novinaru davati izjave, a kojeg će ignorirati. Novinarima koje je držao na distanci zamjerao je da mu izvrću riječi, da ne prenose doslovno što je on rekao, od riječi do riječi. Nešto kao sada Ferić.

Čisto politikantstvo

Ferić očito, kao i Jakovčić svojedobno, ne razumije što je to novinarstvo, da novinari nisu zapisničari, nisu njihovi tajnici kojima diktiraju svoje veleumne govore, a ovi bespogovorno zapisuju i odašilju sve, bez ikakvih zagrada, zareza, upitnika, u javni prostor. Nekada davno, ali doista davno, sjednice Centralnog komiteta pratilo se zapisničarskom metodom. Nije se preskakalo nijednog govornika, ispisivalo se sve što se govorilo, do zadnjeg slova. U novinama su tada izlazile plahte od ponekad i više od deset stranica gusto ispisanog teksta koje nitko nije čitao. Zato je takva praksa napuštena. Ponovno je revitalizirana 90-ih godina kada se Franju Tuđmana pratilo na svakom koraku i prenosilo svako njegovo slovo. Ako je to slobodno i objektivno novinarstvo kakvo zaziva Ferić, onda ipak ne bih palio svjetlo u tom, po njemu, trenutnom medijskom mraku koji vlada u Istri.

Pitanja koje je novinar uputio SDP-ovcu bila su vrlo jednostavna - podržava li ono što je rekao Željko Ilić na pulskom prosvjedu protiv smrada na Kaštijunu i smatra li da se treba ograditi od nekih dijelova tog govora. Odluka novinara je bila da u cijelosti prenese Ferićev odgovor uvjetovan objavom od slova do slova. Osobno to ne bih učinio. Jer je riječ o čistom politikantstvu, a ne o sadržaju koji ima bilo kakvu relevantnost i donosi nove informacije. On je zapravo Ilićev govor iskoristio da bi ponovio sve ono što bi sam vrlo rado izgovorio, ali ne smije zbog mogućih pravnih posljedica. Dio njegovog mejla prenijet ću bez ispravaka pravopisnih grešaka, jer je to očito Ferićeva želja.

"Po mom sudu, gospodin Ilić je, govoreći o vrhu IDS-a, zapravo na glas izrekao ono što mnogi građani i građanke Istre misle, a to je da sadašnji župan ima problema sa ovisnošću. Osobno to nikada ne bih rekao, niti za to imam dokaze, niti sam se time ikada bavio, niti se, iskreno, time želim baviti u budućnosti, no činjenica je da su birači na lokalnim izborima na nevažećim listićima pisali fraze poput 'Dosta si vladao narkomanu, sada idi pa se liječi' i 'cijelo selo šmrče bijelo' te da Miletić nije ostavio dobar dojam ni na video snimci koja je iscurila na dan europarlamentarnih izbora. O tome zašto je taj trač o njegovoj konzumaciji droge i alkohola toliko jak i zašto ga stanovnici doživljavaju kao narkomana, neka govori Miletić osobno…"

Opasnu izjavu Ilića, koju bi se moglo protumačiti i kao prijetnju, a koje glasi: "Neka nam prestanu trovati našu djecu, neka maknu šape od naše djece jer mi njihovu još nismo dirali i neka nas ne tjeraju na to. Imaju i oni djecu, neka razmisle malo", Ferić je komentirao tek jednom rečenicom (opet ću je prenijeti bez ispravaka). "Iako smatram da je gospodin Ilić u svom govoru bio voden emocijama te je ogorčen na činjenicu da Kaštijun ugrožava zdravlje njegovoj djeci, što svaki roditelj može razumijeti, ne opravdavam uvlačenje djece u čitavu priču." Dakle, Ferić je odgovor potratio na politikantstvo, da bi tek u zadnjoj rečenici ovlaš spomenuo ono što svaki političar, ne i politikant, mora odmah osuditi, a to je poticanje na odmazdu, svojevrsni poziv na linč koji se zbio na prosvjedu protiv Kaštijuna.

Životna uloga

Istim politikantstvom Ferić se služi kada govori o Kaštijunu. On je glasni protivnik Županijskog centra za gospodarenje otpadom. I neka bude, ali onda bi se trebao ili iščlaniti iz SDP-a ili kritizirati svoju stranku koja je u Primorsko-goranskoj županiji učinila identičnu stvar - odredila tko će upravljati Marišćinom (brat blizanac Kaštijuna), tko će biti vlasnici, tko će biti direktori. A mještani u blizini Marišćine bune se protiv istog problema - nesnosnog smrada. Ali to Ferića nije briga, on politikantske poene skuplja samo u svom dvorištu gdje igra životnu ulogu velikog pravednika.

Politikantstvom se ovaj SDP-ovac, koji je preko stranke dolazio do raznih funkcija i poslova, služi i kad medijima soli pamet. Uvjeren je da ima pravo kuditi i suditi. On bi novinare kažnjavao kao što je starogrčka boginja Hera kaznila nimfu Eho koja je, izgubivši dar govora, mogla ponavljati samo zadnje riječi u rečenicama drugih ljudi. A Ferićeva je svaka zadnja.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast