Vlada je jučer donijela peti paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena. Cijene struje za građane, gospodarstvo i institucije ostaju iste, a Vlada ograničava cijene za ukupno 30 proizvoda. I to već od ovog ponedjeljka. Paket se odnosi na idućih šest mjeseci, a vrijedan je 464 milijuna eura. Od 1. listopada pa idućih šest mjeseci cijena struje ostaje ista za građane, gospodarstvo i institucije, za što država izdvaja 288 milijuna eura. Za velike gospodarske subjekte nema subvencioniranja cijena struje jer je tržišna cijena pala i subvencije nisu potrebne. Tu su i potpore za 720 tisuća umirovljenika s mirovinom do 700 eura, za koje će se ukupno izdvojiti 72 milijuna eura. Ima tu još puno toga, ali ovo se čini najvažnijim.

Naravno uz postignut dogovor s velikim trgovačkim lancima oko toga da će oni sniziti cijene za niz artikala kako bi se olakšao život onima najpotrebitijima. Sve u svemu, tu je napravljen dobar posao. Situacija je izvanredna, pa su onda takve i mjere. Prvo korona pa onda Ukrajina. Plus vlastite hrvatske slabosti. Sve to je skupa dovelo je do toga da Vlada napravi ovakve mjere kojima je osnovni cilj odmah pomoći najširim slojevima stanovništva. Nešto ovako je trebalo napraviti u ovom trenutku.

Međutim, postoje tu i neki problemi i nejasnoće. Naime, kako je moguće da između velikih trgovačkih lanaca praktički nema nikakve međusobne konkurencije. Ako se oni bore za kupce u Hrvatskoj, a velika većina ovih nema baš previše novca, zašto trgovci samoinicijativno ne snize cijene nekih proizvoda kako bi pridobili kupce drugih trgovina i tako zaradili. Kako se na tržištu određuje realna cijena uči se na prvoj godini studija ekonomije. To su one dvije krivulje, jedna je potražnja, druga je ponuda, pa gdje se one sijeku to je realna cijena.

Naravno, stvar je tu puno kompliciranija, ovo s krivuljama radi se o gotovo savršenim laboratorijskim uvjetima. Ali osnovni smisao ostaje - u tržišnom gospodarstvu oni koji posluju naravno žele zaraditi. A na državi je da osigura koliko toliko poštenu tržišnu utakmicu. Koje u Hrvatskoj u nekim gospodarskim sektorima baš i nema previše. Pa su i neke cijene takve kakve su. Zašto je tome tako, trebala bi jedna cjelovita analiza za koju ovdje baš i nema previše mjesta.

Usto, koliko god ove mjere Vlade bile dobre jer će zaista pomoći najugroženijima da prebrode zimu na toplom i imaju osiguranu hranu, riječ je o nužnim ali ipak kratkoročnim mjerama. Izuzetno je dobro da je Vlada intervenirala u ovoj složenoj i izvanrednoj situaciji. Vlade, među ostalim, postoje i zbog toga. Ali tako ne može ići unedogled. Ne može se sljedećih recimo desetak godina svakih šest mjeseci intervenirati s ovakvim paketom. Ni Vlade puno bogatijih zemalja ne bi bile u stanju raditi ovakve mjere godinama. Posebno ako zbog rata u Ukrajini dođe do dodatnih poremećaja u svjetskoj ekonomiji koji bi se onda automatski prelili i na Hrvatsku.

Zbog toga bi Hrvatska paralelno s ovakvim paketima mjera koji su dobri i nužni, trebala kao država konačno poraditi na sustavnom pristupu promjenama postojeće ekonomske politike. Nečeg takvog nije bilo otkad je demokratske Hrvatske. Od 1990. naovamo nekakva sustavna ekonomska politika nije ni postojala. Osim ako se pod politikom ne podrazumijeva precijenjena domaća valuta uspostavljena još 1994., a što je dovelo do toga da se u Hrvatskoj još i dan danas više isplati uvoziti nego proizvoditi. A ovo s tečajem je samo vrh ledene sante hrvatskih gospodarskih proturječnosti i loših rješenja.

Bilo kako bilo, Vlada je napravila jako dobru stvar. Koliko god se netko rugao i s visine prezrivo gledao na ovaj paket mjera, on će znatno olakšati život solidnom broju ljudi. Među onima koji su puni prezira prema mjerama sigurno nema onih koji tetu koja reže salame pitaju što je danas na akciji. Mjere jesu kratkoročno rješenje, ali to ne znači da su loše. Dapače. Radi se o dobrom potezu Vlade. Nakon kojeg je potrebno početi raditi na tome da one u situacijama krize neće biti ni potrebne. Jer će ljudi imati dovoljno velike plaće da sami mogu amortizirati ovakav inflacijski udar. Neće to biti lak posao. Ali je nužan ako se od ove zemlje želi napraviti dobro mjesto za život.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast