Brodogradnja u dva velika sjevernojadranska brodogradilišta, riječkom 3. maju i pulskom Uljaniku, još nije propala, a izgleda da niti neće. Dovršetak broda vrijednog 36 milijuna dolara za inozemnog naručitelja u 3. maju kojem je poklonjena golema medijska pozornost - ne samo zbog nazočnosti premijera Andreja Plenkovića na njegovu porinuću - ključan je pomak koji pokazuje da bi, u skromnijem i manje rastrošnom obliku, hrvatska brodogradnja i dalje mogla živjeti na tim lokacijama. Ali, po drukčijim pravilima poslovanja i bez novih troškova za porezne obveznike koji su loše vođenje Uljanika i 3. maja – znamo da se radi o povezanim kompanijama – platili više od četiri milijarde kuna.
Novi brod u 3. maju dovršen je, kako kaže predsjednik uprave Edi Kučan, uz precizno „odrezan“ državni kredit i tako da se pazilo na svaku kunu. Zarada će otići na pokriće troškova i dugova i tako će biti i u narednim gradnjama novih brodova. Kučan je jednostavno objasnio kako se radilo – na poslu je bilo radnika koliko je trebalo, materijala se kupilo točno po mjeri, a prateće službe radile su sve što je trebalo bez birokratske podijeljenosti koja je određivala čiji je koji posao. Na početku izgradnje upravo predanog broda naručitelju u 3. maju je bilo oko 600 radnika, danas ih je više od 800 i imaju naručena još dva broda.
Zašto je sve to važno za Pulu? Ne samo zato jer je Uljanik u stečaju vlasnik 88 posto 3. maja, nego jer bi nova tvrtka Uljanik brodogradnja 1856. mogla na jednaki način nastaviti poslovanje. Preduvjeti su stvoreni odlukom Vlade iz lipnja o davanju koncesije na pomorsko dobro novoj tvrtki, ali i odlukom od početka rujna da se jamči kod HBOR-a i komercijalnih banaka za kredit od 32,5 milijuna kuna za pokretanje brodogradnje u Puli. Na taj bi se način mogli nastaviti, u skromnijem obliku, preuzeti poslovi i na tome se, kako se doznaje, radi. Dio radnika zove se natrag na posao, pa bi Uljanik brodogradnja 1856. mogla vratiti gradu Puli ono što je uvijek trebao – funkcionalno brodogradilište koje zarađuje, a ne gubi javni novac. Novi Uljanik zacijelo više neće biti posljednja „socijalistička tvrtka“ u Hrvatskoj – u smislu rasipanja proračunskih novaca – ali odavno su prošla vremena kada se mislilo da će nastaviti poslovati na stari način.
Riječki 3. maj i pulski Uljanik spojene su posude – i prvi poslovni uspjeh Riječana treba pokazati kako se i u Puli može uz precizna pravila poslovanja nastaviti raditi poslom koji ima tradiciju od 150 godina.