piše JURICA KÖRBLER
DOLAZAK AMERIČKOG DRŽAVNOG TAJNIKA U DUBROVNIK Ukidanje viza je gotovo posao. Između Hrvatske i SAD-a ima puno važnijih tema za razgovor
Sve ono o čemu će američki državni tajnik razgovarati sa svojim hrvatskim domaćinima vrlo brzo ne bi trebalo biti presudno za daljnje odnose dviju država, prije svega zbog toga što bi nova administracija, ako Biden bude predsjednik, značajno promijenila politiku prema zemljama jugoistoka Europe. Ali ne samo prema njima, već i prema Europskoj uniji u cjelini, Kini i trusnom Balkanu
U petak, nakon dugog vremena, u Hrvatsku dolazi važan gost. Riječ je o američkom državnom tajniku Mikeu Pompeu koji je u svoju mini europsku turneju uvrstio i Hrvatsku. Uoči njegovog dolaska u Dubrovnik hrvatski su mediji izvijestili da je pri kraju procedura da se hrvatskim građanima ukinu vize za putovanja u SAD, a kako sada stoje stvari to je zaista i gotov posao. To znači da bi od proljeća sljedeće godine hrvatski građani, poput većine onih koji žive u zemljama Europske unije, mogli preko bare bez obaveznih i skupih viza, te procedure koja je dobro poznata svima koji su do sada putovali u Ameriku.
Bez sumnje je to dobra, ali i očekivana vijest. Kratki boravak američkog državnog tajnika u Hrvatskoj sigurno neće biti u znaku te teme koja je riješena. Na dnevnom bi redu mogla biti moguća prodaja američkih vojnih zrakoplova Hrvatskoj, kao i vruća tema pritiska na hrvatsku administraciju da ne ulazi u aranžmane s Kinezima oko 5G mreže. Isto tako vječna je tema stanje u Bosni i Hercegovini, kao i američka i hrvatska politika u regiji.
Skuplji plin
Zanimljiv je trenutak u kojem Pompeo dolazi u Hrvatsku. Nije naravno sve gotovo, ali se čini da je sadašnja američka administracija pri kraju i da će za mjesec dana, nakon izbora, doći do značajnog miješanja karata u vrhu američke politike. Naravno, pod uvjetom da Joe Biden pobijedi, što se sada čini izglednim. To znači da ni sve ono o čemu će razgovarati državni tajnik sa svojim hrvatskim domaćinima vrlo brzo ne bi trebalo biti presudno za daljnje odnose dviju država, prije svega zbog toga što bi nova administracija, ako Biden bude predsjednik, značajno promijenila politiku prema zemljama jugoistoka Europe. Ali ne samo prema njima, već i prema Europskoj uniji u cjelini, Kini i trusnom Balkanu.
Činjenica je, na što je upozorio i predsjednik Milanović, da Amerikanci za vrijeme Trumpove administracije nisu pokazivali preveliko zanimanje za Hrvatsku. Nije bilo govora da Donald Trump u Bijeloj kući primi bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, iako se na tome radilo. Trump je samo uzgred spomenuo ulogu Hrvatske u regiji kada je došao na samit inicijative Tri mora u Poljskoj, ali mu je prioritetni cilj bio da progura skuplji američki plin na ova tržišta. Ostat će zapamćena karikaturalna guranja bivše predsjednice da na nekim skupovima bude u blizini američkog predsjednika i to je gotovo sve.
Ostaje i činjenica da je za vrijeme ove garniture došlo do blamaže s kupnjom aviona američke proizvodnje od Izraela. Nikada do kraja nismo saznali detalje zašto se dopustilo da se takva blamaža uopće dogodi, iako diplomatska prepiska jasno pokazuje da su Amerikanci odmah rekli "ne" i Izraelu i Hrvatskoj.
Do sada američka administracija nije pokazivala ni neki posebni entuzijazam da se miješa u odnose na Balkanu. Sve do nedavno kada je Donald Trump želio poentirati kao mirotvorac koji će posjesti za stol Srbiju i Kosovo. Hoće li to na kraju donijeti rezultate i kakve, hoće li zemlje jugoistoka Europe imati i ekonomske koristi nakon obećanja američkih investitora da će ulagati u taj dio svijeta, tek treba vidjeti. Za Hrvatsku to ionako ništa ne znači.
Kako se sada čini, Pompeo i neće imati mnogo materijala za razgovore s hrvatskim dužnosnicima. Bit će to prije svega kurtoazni diplomatski susret u kojem će američki državni tajnik pohvaliti ulogu Hrvatske u ovom dijelu svijeta i istaknuti značajne iskorake koje je postigla Americi prijateljska zemlja. Ponovit će se ono što su američki političari posljednjih godina uvijek naglašavali, a to je da je Hrvatska vjerni partner Americi i da može poslužiti kao primjer drugim zemljama iz regije. Ali to su opća mjesta.
Sigurno je da hrvatska strana neće žuriti sa odlukama o kineskoj 5G mreži. Pompeo je već tražio od Slovenije, Poljske, Rumunjske, Estonije i Latvije da ne surađuju s Kinom, tražit će i od drugih, ali je pitanje koliko će u tome biti uspješan. Kina je danas ekonomska velesila, to joj nitko ne može poreći, i ekonomski rat na kojem inzistira Trump u konačnici je vrlo problematičan. Epidemija Covida-19 daleko je više pogodila američku ekonomiju od kineske, a oporavak je za Amerikance na dugom štapu. Posljednjih dana stižu gotovo nezamislive informacije da je na koljenima i sam New York, a epidemija nikako ne posustaje. U takvim okolnostima jako je teško nekoga prisiljavati da ne surađuje s Kinom, pogotovo zato što je kineska tehnologija danas privlačna mnogo jačim zemljama od Hrvatske.
EU je prioritet
Na stolu u Dubrovniku možda će se naći i ideja da se izgradi drugi blok nuklearke u Krškom, naravno uz pomoć američkih stručnjaka i firmi. U Hrvatskoj se o tome uopće ne govori, čak manje i o predstojećem poslu s LNG terminalom koji samo što nije dopremljen. Malo znamo i o dosadašnjim iskustvima u suradnji Hrvatske i Slovenije s nuklearkom, a još manje zašto bi baš Amerikanci bili najbolji partner ako se ide u izgradnju drugog bloka. Da se ne govori što će biti s nuklearnim otpadom iz Krškog, što je uvijek eksplozivna tema.
Kada je riječ o avionima, čini se da Amerikanci neće trebati mnogo uvjeravati hrvatske domaćine da su njihovi borbeni avioni najbolji. Jesu li i najjeftiniji, drugo je pitanje. U ovom trenutku ne znamo ni odakle novci za ovu investiciju, u zemlji koja je potonula u krizu nakon epidemije virusa i gdje se još uvijek barata s nekim imaginarnim novcem koji će stići. Ne znamo ni postoji li novac za obnovu Zagreba, a tek onda dolazi i pitanje odakle nam milijuni za nabavku aviona. Ali očito Vlada zna što radi, pa će Pompeo svojim domaćinima u Dubrovniku moći konkretnije reći kakav aranžman zamišljaju Amerikanci ako se odlučimo za njihove stare ili nove avione. Vojna suradnja Hrvatske i SAD je dobra, dosta naoružanja i opreme dobili smo kroz donacije, a sada ostaje naravno i političko pitanje hoćemo li u ovaj veliki aranžman s Europljanima ili Amerikancima.
A kada je riječ o politici, sigurno je da se Hrvatska neće staviti među one zemlje koje će slijepo slijediti Trumpovu administraciju u odnosu na goruće probleme u svijetu. Pogotovo ne prema Kini s kojom Hrvatska ima korektne odnose, iako i dalje nisu iskorišteni potencijali. Da nećemo biti među onima koji će tvrditi da je opasnost od Kine veća nego od Rusije, to je sigurno.
Tek treba vidjeti kako će proći i plutajući LNG terminal, projekt koji je gurala Amerika. Ostaje potpuno jasno da je ruski plin i dalje jeftiniji od američkog, pa je naravno i pitanje kako će dugoročno funkcionirati taj projekt. Pa će jednom na svjetlo dana izbiti i pitanje jesmo li u svemu dobili ili izgubili. Ako smo dobili, u redu, ako nismo, bit će problema.
U svakom slučaju dolazak Pompea nije neka spektakularna vijest. Na njegov dolazak u Hrvatsku različito gledaju Banski dvori i Pantovčak. Nije neka tajna da je krug oko Zorana Milanovića vrlo kritičan kada je riječ o nekim potezima američke administracije za vrijeme vladavine Donalda Trumpa, dok je Andrej Plenković u poziciji da treba balansirati između interesa EU-a i Amerike. A odnosi Bruxellesa i Washingtona svakako nisu idilični.
Interes je hrvatske vanjske politike da zemlja bude u dobrim odnosima sa svima, ali da je EU prioritet. S druge strane Hrvatska kao članica NATO-a mora imati dobre odnose i s Amerikom, iako je budućnost vojnog saveza upitna. Ali hrvatski je cilj imati dobre političke i ekonomske odnose s Rusijom, Kinom, Indijom. Do sada, doduše, baš nismo znali iskoristiti tu priliku što nikada nismo bili isključivo okrenuti samo jednim partnerima.
Mrvica na stolu
I, naravno, ono presudno - teško je razgovarati s nekim za koga se ne zna hoće li preživjeti u politici. A pozicija Pompea je upravo takva. Hrvatski političari koji budu sjeli s njim za stol imat će priliku vidjeti i prvo javno sučeljavanje Donalda Trumpa i Joea Bidena pa će im možda nakon toga biti jasnije tko će biti stanar Bijele kuće.
Ako pobijedi Joe Biden, s njegovom će se administracijom moći možda i lakše razgovarati. Naime, Biden jako dobro poznaje prilike u ovom dijelu svijeta, često je tu bio i neće trebati slušati isključivo savjetnike. Bit će i mnogo zainteresiraniji za američku prisutnost na jugoistoku Europe, a u tom slučaju lakše će se dogovarati i poslovi. Jer s Amerikancima se uvijek pragmatično razgovara. Posao je posao i treba iskoristiti trenutak da se otvore vrata američkim investitorima. Stidljivo smo i do sada dobivali upozorenja da nismo dovoljno učinili u tom smjeru, a kako se sada čini, američki kapital mnogo više ide u susjedstvo nego u Hrvatsku.
To je možda i krucijalna tema razgovora u Dubrovniku, ali je pitanje koliko je Mike Pompeo u ovom trenutku uopće kompetentan dati neke odgovore i dogovoriti da se neka vrata otvore. A Amerika bez viza samo je mrvica na stolu domaćina i gosta.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
