PIŠE GIANLUCA DRAGUZET, STUDENT
RIJEČ MLADIH: Svi odlaze, a ja se vraćam!
Za beli Zagreb grad, vajka partin ja rad… Pjeva nam tako naš Alen Vitasović. I sam se često pronađem u ovim stihovima. Uostalom, baš kao i svaki istarski student kad našu Učku pasa, neovisno ide li za Rijeku ili Zagreb. Prva godina na fakultetu svima je uzbudljiva i zanimljiva. Daleko smo od doma, naših sela, općina i gradova. Sve nam je novo, ljudi su drugačiji, a opet sa svima pronalazimo zajednički jezik. Svaki student sa sobom u veliki grad nosi neki svoj dio Lijepe naše. Tako i mi Istrijani sa sobom nosimo Istru. U duši i srcu, u memoriji i izričaju. Prejak je utjecaj našeg doma i odgoja, vrijednosti i svjetonazora koji su duboko ukorijenjeni u našem biću, da bi to zaboravili već iza tunela.
Prve godine Zagreb mi je bio jako zanimljiv. Golem, izazovan i svakako drugačiji od Pule ili Pazina. U početku nisam baš svaki vikend trčao doma. Niti na noninu maneštru niti da se podružim s prijateljima. Mislio sam da je to to – Zagreb: grad u kojem ostajem živjeti. Jedno vrijeme ta me ideja jako držala. vidio sam se kako radim u odijelu, u staklenom neboderu na 12. katu, ručam po finim restoranima, izlazim s kolegama poslije posla…No onda sam, neočekivano moram priznati, poslije jednog doživljaja doživio preokret. Sjeo sam, naime, u autobus za Pulu. I to u onaj koji vozi po svim mjestima središnje Istre. Vozeći se imao sam što vidjeti. Vidio sam Istru! Vrijedne ljude koji rade u vrtu iza kuće ili u polju. Tu i tamo pojavio se neki kažun, pa onda traktor na glavnoj cesti. Čuo sam kako se dvije none pominju po domaće i, iskreno, takve male sitnice učinile su moje srce ispunjenim. Tada su svi oni planovi o super poslu na 12. katu moderne zgrade, fino odijelo i fini restorani, pali u vodu. Postao sam svjestan da za mene bolje budućnosti od one u Istri nema - tu san doma!
Sada sam treću godinu studija u Zagrebu. I dalje svakom prvom prilikom idem kući. Prijatelji mi se otvoreno smiju, jer im samouvjereno kažem kako neću dolaziti bar mjesec dana, a već sljedeći tjedan dođem i dobijem komentar:„ Ma ča jopet si doša doma! „. I tako svaki put.
Prvostupnička diploma samo što nije, sad trebam odlučiti što dalje. Dulje vrijeme razmišljao sam o tome, gnjavio roditelje
te prijatelje i nikako nisam mogao doći do konačne odluke. U mojoj glavi borio se Zagreb protiv Istre i Istra protiv Zagreba. Budimo realni, Zagreb je glavni grad koji nudi puno mogućnosti, centar je Hrvatske, pun zanimljivih ljudi i još više prilika za zaposlenje i karijeru. Ali… Istra je moje doma, tu su moji ljudi, moj dijalekt, moja fameja, sve ča najviše volin je tu. I nakon dugo razmišljanja shvatio sam da se vraćam natrag. Upisat ću diplomski studij ipak negdje bliže doma, bliže svemu onome što mi toliko nedostaje u Zagrebu.
Uvijek ću rado partiti za beli Zagreb grad, jer tu sam proveo najzanimljivije studentske dane, proživio najbolje izlaske, stekao prijatelje za cijeli život, susreo zanimljive ljude i takve su uspomene najdraže svakom studentu gdje god on studirao. A sada me Istra čeka s nekim novim, drugačijim izazovima. Tu se želim dokazati, tu želim biti koristan svojoj zajednici. Za ono što slijedi u Istri školovao sam se u Zagrebu i zato: doviđenja glavni grade, Istro vraćam se tebi!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
