Svjedoci smo nove afere u domaćem nogometu, a koja je rezultirala ostavkom šefa sudačke komisije HNS-a Brunom Marićem. Vjerojatno svi znaju o čemu se radi. Načelno je u pitanju objava audio snimaka VAR-a. One otkrivaju prilično folklorno korištenje i tog alata (Video Asistant Referee), koje je trebalo biti olakšanje za donošenje pravednijih sudačkih odluka. U pet godina promocije VAR-a bilo je početne afirmacije njegove korisnosti, ali već koju godinu u raznim europskim ligama raste konfuzija u njegovoj primjeni. No, u Hrvatskoj, sukladno neviđenoj kreativnosti u izigravanju propisa, stvari su u kršenju protokola korištenja VAR-a otišle na višu razinu. Na stranu načelni uzrok koji je doveo do odlaska šefa SK, realnije je kako se stvorila kritična masa nezadovoljstva suđenjem i bilo je samo pitanje trenutka kako će Bruno Marić abdicirati.

Suđenje je u HNL-u slabo puno godina. No, kako u HNS-u i dalje ne donose strukturalno ključne odluke (neovisnost sudačke organizacije) onda se logično nameće zaključak kako nekome odgovara takvo latentno kritično stanje među sucima. Bilo je lako predvidjeti da će povećanje konkurencije u trci za naslov proizvesti sumnje u favoriziranosti. Uvijek je tako u HNL-u, svejedno je govorimo li o borbi za vrh, euro kupove ili ostanak. Napetost neizvjesnosti natjecanja plodno je tlo da se potežu sudačke polemike. Nerijetko su povike na suce i stvar alibija za propuste, gdje god se preventivno plasiraju za iduće utakmice, ali objektivno je kazati da naši suci imaju najveću boljku u nedosljednosti. Koji je povod tome - favoriziranost nekoga, pritisak moćnika, neznanje ili nešto četvrto - o tome se može raspravljati. Svejedno o povodu činjenica je da nedosljednost puno jače potiče sumnje u objektivnost i nečije favoriziranje, u odnosu na normalnu grešku. Može li se što promijeniti oko sudačkog pitanja sa odlaskom jednog predsjednika i dolaskom drugog? Naravno da ne može. Kažu da unutar sudačke organizacije dobro kotira Vlado Svilokos pa bi eventualno njegovo preuzimanje čelne funkcije bilo samo nastavak aktualnog stanja.

Za Istru 1961 bio bi to samo podsjetnik na 2007. kada je kao sudac play offa sa Zadrom u Stanovima, doprinio porazu Zeleno-Žutih 0:3 i izbacivanju iz prve lige. Tada je taj sudac dobio najgoru ocjenu kontrolora suđenja Drage Poljaka u 32-godišnjoj povijesti HNL-a. Status Istre kod sudaca, kako nas uče i posljednje sezone, a pogotovo sudbina prošlogodišnje (neravnopravne) borbe za Europu, je najnižih razina. U ovoj prepisci re-pozicioniranja klubova zato je logično da se klub nije opredijelio niti za jednu stranu, ionako svi misle prvenstveno na sebe. Istra je iznijela načelan i razuman stav da bi se svi trebali držati propisa, kodeksa te promicati ravnopravan status svih klubova u natjecanju. Istra kao klub nema utjecaja na upravljanja u HNS-u ili sudačkoj organizaciji. Njen glas se ne može čuti niti kroz NS županije, jer je predsjednik ujedno direktor Rijeke i u IO HNS-a brani njene pozicije. One očito nisu iste kao i Istrine. Koja, kad se javno požali na suđenje, sankcije, termine utakmica i drugo, onda za uzvrat dobiva samo ignoriranje, i često još jače ponavljanje istih nesklonih joj odluka. Kad se već to događa, a igra je veća od sudbine kluba kao Istra, onda barem ostaje jedino zadovoljstvo ne biti kao i drugi.

Problem suđenja u nas nije isključivo problem sudaca. Oni su pod stalnim pritiskom. Problem je u onima koji određuju sve u domaćem nogometu i nameću, između svega ostalog, i šefove sudaca, i sudačke liste. Kako je među njima više čelnika prvoligaša, jasno je da suci imaju u glavi kada im sude da im oni kroje sudbinu. I tu priča o sumnjama u favoriziranja, kao izvorištu svih drugih negativnih konotacija oko sudaca, počinje i završava. Kada bi Sudačka komisija bila neovisna i imala profesionalizirane suce, njena bi vrijednost ovisila o odgovornoj i dosljednoj primjeni pravila. Ovako kako je sada strukturiran HNS i sudačka organizacija te prvoligaški odnosi (nemaju Udrugu), jasno je zašto se svako kolo, sve više što je finiš prvenstva bliži epilozima, roje polemike i potiče kaotična atmosfera. Najveći problem je upravo u tome, suci zbog raznoraznih pritisaka INTERPRETIRAJU pravila, i to kako kome treba, umjesto da se pravila PROVODE. Zato, nažalost nogometa i njegovih navijača, imamo nekad osjećaj da ovdje gledamo neki drugi sport u odnosu na druge države.

U hrvatskom nogometu vrijede Pravila nogometne igre koja su istovrsna onima po kojima se igra engleska, španjolska, talijanska, danska ili ina liga. Griješe i tamo suci, polemizira se i tamo, sve je to sastojak nogometa. No, nema vani tako drastičnih razlika u procjeni istih situacija. Ovdje je VAR u početku doista donio bitno pravednije statuse u natjecanju. Prije svega zato što su se suci striktno držali protokola kada se taj alat koristi. Nakon godinu dana počelo se petljati. VAR je od jasnog protokola sa četiri osnovna dijela (1. je li ili nije pogodak, 2. je li jedanaesterac ili nije, 3. je li izravni crveni karton ili nije, 4. je li pogrešni igrač dobiju karton) odjednom postao vašar na kojem se miješaju kompetencije, pozivanje suca, nametanje odluka iz VAR sobe, a ne suca sa terena. Kako to izgleda pokazale su objave audio snimki, gdje doista imate osjećaj da je to bučna grupa družbe u nekoj kavani koja se međusobno nadglasava o svemu i svačemu.

Kome je odgovarala ovako drastična promjena ritma korištenja VAR-a? Onima kojima ne odgovara da se dosljedno primjenjuju pravila, jer u tom slučaju postaje komplicirano nekoga favorizirati. Nažalost, nekih značajnih promjena u tim ponašanjima teško je očekivati zato što je jedan čovjek dao ostavku, a sve ostale strukture ostaju iste. One će biti možda opreznije nakon svega, ali kako nas uče iskustva povijesti, kad se smire strasti brzo će se ažurirati "kreativnost interpretacija".

I domaći nogomet, kao i svaki, puno bi bolje i jednostavnije funkcionirao kad bi se držao pravila. I kad ona nisu logična ili korisna, primjena istih jedini je način da se ne uđe u kreativne interpretacije i petljanja. U Europi se tome (barem) teži, a onda i potiče moderniziranje pravila.

Tijelo koje je jedino ovlašteno da mijenja pravila nogometa je IFAB. Njega čine 4 britanska glasa (Engleska, Škotska, Wales, Sjeverna Irska) te isto toliko predstavnika FIFA (u ime 207 zemalja članica).

Članstvo britanskih saveza je poštovanje tradicije i statusa izumitelja nogometne igre. Da bi se neko pravilo promijenilo nužno je tri četvrtine glasova.

U kontekstu svih gore navedenih polemika oko VAR-a i inih propisa, u subotu se održava važna sjednica International Football Association Boarda. Nakon te sjednice moglo bi biti važnih promjena za novu sezonu i kraj nogometa kakvim smo ga do sada imali. Na dnevnom redu je slijedeće:

- zbog ogromnih pritisaka igrača prema sucima, kolektivnim napadanjem, guranjem i slično, a što bitno dezavuira autoritet suca, uvodi se pravilo da mu se za vrijeme utakmice može obraćati samo kapetan momčadi. Svaki drugi igrač koji mu priđe automatski će dobivati žuti karton.

- višemjesečne provjere korisnosti tzv. Plavog kartona (privremeno udaljavanje igrača s terena) pokazalo je dobre, ali i manjkave strane (bojazan od nedosljedne provedbe). Zato se sutra vjerojatno neće definirati, nego će se tražiti dodatni rok provjere na manjim natjecanjima.

- IFAB će odlučiti o prijedlog da suci imaju na prsima kameru, s kojom bi se točno registriralo što se događa na terenu i kako sudac u tome reagira, odnosno kako se igrači i drugi akteri odnose prema njemu. Prilično su velike šanse da se to usvoji.

- odlučivati će se o prijedlogu da se VAR odluka odmah na terenu, od strane glavnog suca, javno objavi/obrazloži putem razglasa svim gledateljima, po uzoru na američki nogomet, tenis.

- postrožit će se odnos prema onima koji zadržavaju vrijeme, pogotovo prema golmanima.

- ukida se pravilo da vratari mogu držati loptu u rukama do 6 sekundi. Ionako ga se nitko nije pridržavao, ali će prethodnom točkom oko zadržavanja golmani riskirati sankcije

- IFAB je tražio posebnu ekspertizu o VAR protokolu, jer je primjetno da nakon početnog uniformiranog korištenja, sada mnogi improviziraju u njegovoj primjeni. Nešto će se u tom protokolu promijeniti i prilagoditi realnosti na terenu te pojednostaviti u tumačenju i primjeni

Kad je u pitanju domaća "prilagodba" jedna od ključnih reformi u primjeni VAR-a trebala bi biti nova oprema. Produkcija prijenosa utakmica, koja servisira suce u VAR-u, raspolaže sa šest kamera, a u derbi utakmicama se iznimno koristi osam. To je 2-3 puta manje kamera nego u inozemstvu, što bitno sužava mogućnosti objektivne procjene sudaca za sporne situacije. Isto tako, kako nam kažu neki VAR suci, njima je dodatno otežana vizija spornih situacija jer njihovi su ekrani starije rezolucije. Dok se na TV ekranima gleda u HD rezoluciji, čišće i jasnije, VAR suci na svojim ekranima vide zrnaste prizore. Kad ih moraju uvećati da bi procijenili recimo ruku, ili kontakt, ta je slika praktično mutna (još zrnastija).

Povezane vijesti

• Dan poslije
• Pravi akteri grada
• KNJIGA PULSKOG AUTORA NAJČITANIJA JE U HRVATSKOJ: Dijelovi čak uvršteni u školske udžbenike