Ljudi se ne mijenjaju, uvjerena sam u to. I ako sam ikada, čak i na trenutak posumnjala da je drukčije, život se pobrinuo demantirati moju sumnju i uvjeriti me da smo, na neki način, određeni od prvog udaha. Svjesno ili nesvjesno - sasvim je svejedno. Iako rastemo i razvijamo se, u srži ostajemo uvijek isti. Naš karakter, naša iskonska svojstva koja nas čine upravo takvima kakvi jesmo, naši nagoni, emocije koje su povezane s najranijim iskustvima. Sve smo to mi. Svatko od nas.

Ipak, fascinantno je promatrati, koliko god pojedinac gradio sebe kao osobu, kroz brojne životne faze, koliko se još više trudi promijeniti druge; približiti ih nekim svojim vizijama idealnoga, oblikovati ih onako kako upravo on smatra da je ispravno. Jednostavno, postoje ljudi koji se gotovo grčevito bore u neprihvaćanju drugoga takvoga kakav jest da je njihovo ponašanje objašnjivo kroz sliku djeteta koje u plastelinu oblikuje željenu figuru. Neki ljudi to čine s onima koji ih okružuju.

Prihvatiti drugoga točno onakvim kakav jest vraški je težak zadatak i u njemu leži umijeće bilo kakvog suživota. Bez obzira o kakvom je odnosu riječ, da bi bio uspješan, u njega treba ući svjesno, ali posve iskreno, bez fige u džepu. Bilo kakav drukčiji put prije ili kasnije taj odnos osuđuje na propast.

Čovjek troši previše dragocjenog vremena i energije na pokušaje da drugoga okrene smjeru sličnome vlastitom, ne poštujući pritom ni različitosti, a niti granice. Neki se usuđuju miješati zaista u sve i svašta, ne birajući riječi, a još manje sredstva, da ispituju, propitkuju, prosuđuju, pa i osuđuju druge, samo zato što ne odgovaraju njihovim afinitetima. Nema sumnje, riječ je o ljudima koji su duboko nezadovoljni svojim životom, čak i onim aspektima koje su sami kreirali vlastitim odabirom.

Mora da je strahovito zamorno baviti se mijenjanjem drugih. Onima koji su okruženi iznimno tolerantnim ili povodljivim osobama, takav proces daje dodatan vjetar u leđa, jer im neko vrijeme daje privid uspjeha u njihovom neobičnom naumu. Ipak, i iznimno tolerantni i povodljivi ljudi imaju svoje granice, pa takva podložnost jednostavno izgubi rok trajanja.

Prihvaćanje drugoga je oslobađajuće do te mjere da u potpunosti mijenja pogled na svijet. Ono je, s druge strane, nekim ljudima nemoguća misija, i to uglavnom onima kojima je ego uvijek i svuda iznad svega ostaloga. A život bi im bio daleko lakši kada bi to samo htjeli osvijestiti, pa zatim i priznati. Ključ rješenja svih problema leži isključivo u prihvaćanju ili neprihvaćanju drugoga. To je jedini način da donesemo pravu odluku, da učinimo ispravan korak i da živimo ispunjen život. Sve drugo je jednostavno lažno, površno, bremenito i ograničava nas za rast na bilo kojem polju.

Osvrćući se na život koji su proživjeli, stari ljudi često kažu da im je žao što su gubili vrijeme na ono što nisu mogli promijeniti. Stoga je važno osvijestiti da se mnoge stvari daju promijeniti, ali ljudi ne. Ljudima je potrebno prihvaćanje. A mijenjati se može samo perspektiva u mislima, čak i kada stanje oko nas ostaje nepromijenjeno. Tek toliko da bude lakše živjeti. I nama i drugima.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast