PIŠE VANESA BEGIĆ

Vremena, a i trendovi se mijenjaju


Iako nas od početka "prave" turističke sezone dijeli dvam tri mjeseca, a predsezona je pred vratima - iako po nekima stalno traje, posebice kada se govori o super uspješnim brojkama i podacima - potraga za radnom snagom počela je, u nekim segmentima, već neposredno nakon nove godine. Osoblje traže svi, i renomirani hoteli-restorani, kao i oni koji se tek otvaraju, i(li) oni koji rade samo ljeti, i to vrlo kratko. Neki oglasi, istina, izgledaju toliko primamljivo da i osoba s visokom stručnom spremom zaposlena u struci pomisli da mjesečno ne može zaraditi toliko. No, s druge strane mnogi se pitaju je li to zbilja tako bajno.

Zanimljivo je pritom spomenuti da su neizostavne društvene mreže postale sve jače sredstvo ponude poslova diljem inozemstva - jer su za to i najjednostavnije i najjeftinije - od sezonskih, turističko-ugostiteljskih, pa sve do zdravstvenih, a naravno, u tim je ponudama isto sve označeno u superlativima.

Dakle, svugdje sjajni poslovi, doma, "preko grane", a nikad više kukanja - i od onih koji traže posao, a nerijetko se žale da nije baš sve tako divno i krasno kao što piše u oglasima, do onih što traže radnike kojih nema ni za lijek. Kada smo već kod lijekova, nema ni za lijek ni doktora ni medicinskih sestara te ostalog stručnog osoblja kojima stižu sjajne ponude, posebice iz sjevernih krajeva Europe.

A budući da dan-danas svi rade sve i da svi misle da je sve lako i jednostavno raditi, automatski je pao interes učenika za strukovne škole i takva zanimanja, pa i za ona turističko-ugostiteljska. To je općeniti trend, ne nužno vezan uz jedan geografski areal. Sve je krenulo kad su se, godinama unazad, počele zapošljavate osobe ne turističke i ne ugostiteljske ili trgovačke struke za rad na poslovima u turizmu i u trgovini.

Nekad je, koliko god sada to zvučalo banalno i retorički, imalo svoju težinu biti dobar trgovac, znati sve vještine toga zanata, pa i dobar konobar, barmen, koji je ujedno i dobar psiholog, koji zna biti i diskretan i nevidljiv, ali i stalno na usluzi. Istina, i danas ima takvih, ali iako su trendovi, potraživanja i mogućnosti sve izraženiji, takvih je djelatnika sve manje jer su, očito, odlučili upoznati druge europske zemlje, bolje uvjete i perspektive, i to ne treba čuditi.

No, nekada je bilo nezamislivo da će u restoranu na jednoj vrlo lijepoj lokaciji, izrazito turističkoj, konobar prije nego što odnese tanjure s predjelom donijeti istodobno i glavno jelo i u najmanju ruku stvoriti gužvu na stolu i situaciju koja nije prikladna ni za birtiju van trendova, a kamoli za lijepo, trendi turističko mjesto. A to nije izolirani slučaj.

Kako motivirati učenike da se ponovno stvori veliki interes za takve škole i programe i da ponovno takva zanimanja postanu tražena? Reklamama za velike plaće i idealnim uvjetima rada, ali iz zavičaja, ne iz neke strane zemlje? Je li je nekada, kad je vladao veliki interes za tim turističko-ugostiteljskim poslovima, zbilja bilo sve sjajno ili se nije znalo za bolje?

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter