Piše Tihana TOMIČIĆ
Saga o USUD-u
(Luka Jeličić/Davor Kovačević)
Rijetko se tko može složiti s Mirom Buljem. Jest, narodski je čovjek i, kako bi neki rekli, srce mu tuče s prave strane, ali uglavnom je njegov stil komunikacije potpuno nepodnošljiv, a teze neodržive. Sjetimo se samo vremena korone ili pretjerivanja oko nekih afera, koje nisu bile ni upola teške kao afera Beroš, a Bulj i Most svejedno su zazivali pad Vlade svakih par dana.
Nije on ni osobito popularan - trenutno, u anketama kao predsjednički kandidat ima oko 3,7 posto podrške. Glasovi mu uglavnom "bježe" prema bivšoj mostovki Mariji Selak Raspudić i u kampanji je tek toliko da Most ima kandidata. Kako stvari stoje, u drugom krugu bi čak mogao podržati i Zorana Milanovića, iako će njegovi birači vjerojatno više glasati za Dragana Primorca.
No, zadnjih nekoliko dana kad je Ustavni sud u pitanju, Bulj je bar dvaput bio u pravu. Prvo, kad je komentirao SDP-ovo inzistiranje da se ne glasa u paketu za opoziv Vlade i Ustavni sud, pa je Sabor morao zasjedati dan duže, u subotu. Nazvao je to nezapamćenim i sramotnim, što i jest. Doduše Hrvoje Zekanović mu je poručio da se ne uznemirava jer će ionako na izborima za predsjednika dobiti toliko glasova koliko ima zuba u glavi.
Ali jučer je ponovo komentirao situaciju oko Ustavnog suda u Dubrovniku, rekavši kako je Zoran Milanović predsjednički kandidat HDZ-a i Andreja Plenkovića, jer zajedno s njim podupire trgovački način donošenja odluke o izboru ustavnih sudaca. Bulj je poentirao kako Milanović podupire ustavne suce, premda je govorio da treba ukinuti Ustavni sud. I nije u toj procjeni puno pogriješio.
Sada, kad predsjedniku Milanoviću treba Ustavni sud kako bi se predsjednički izbori 29. prosinca mogli normalno održati, a on vjerojatno dobiti svoj drugi mandat, Ustavni suci nisu mu više "istrošeni kuhinjski elementi", niti "stajske muhe". Sada ističe kako mu je čast da ih može ponovo imenovati, nakon što ih je potvrdio Sabor dvotrećinskom većinom, i kako je njihova odgovornost čak nešto manja od njihove moći.
Priznaje im da im skoro nitko u državi nije ravan - oni su ti koji odlučuju rade li predsjednik, premijer, Sabor ili Vlada u skladu s Ustavom. "Čuvajte ustavni poredak", poručuje sada Milanović nakon što prije samo šest mjeseci, u proljeće, nije priznavao Ustavni sud.
Stoga su predsjednikove izjave sada pomalo apsurdne. Pa mu jedan Miro Bulj može poručiti: "Zato tvrdim da je Milanović Plenkovićev kandidat. Ne mogu jedan bez drugoga. ‘Nalinkani’ su jedan na drugoga od rođenja do danas i ubuduće. Jedan drugome odgovaraju. Primorac je tu slučajni igrač. Milanović je kandidat HDZ-a, a tome je dokaz Ustavni sud", rekao je jučer Bulj. Kao i uvijek, malo pretjeruje, ali da su njih dvojica "nalinkani" jedan na drugog, to nije laž.
Druga je, pak, priča to što se u međuvremenu pokazalo da su ustavni suci iz starog sastava ipak pomislili da je iznad njih samo Bog, i opet se zamjerili predsjedniku Milanoviću. U trenutku kad su pomislili da će doći do krize i da novi sastav neće biti izabran, sami sebe su proglasili nad-ustavnim i htjeli si za svaki slučaj produžiti mandat. S Pantovčaka je onda došla poruka da novi Ustavni sud vjerojatno ne bi u subotu bio izabran dogovorom SDP-HDZ da se za to ranije tijekom petka znalo.
A ta situacija dokazuje dvije stvari: prvo SDP pleše kako svira Milanović, što je po stoti put potvrđeno. I drugo, neki u Ustavnom sudu očito zaista za sebe misle da je iznad njih samo Bog. Ali nije, iznad njih je Sabor koji ih bira, i narod koji bira Sabor. U Ustavu sigurno piše i na koji se način može opozvati sudac Ustavnog suda, jer svatko tko je biran demokratskim glasanjem, može na isti način biti i opozvan.
U svakom slučaju, ova saga oko Ustavnog suda, za koju nitko ne može reći zanima li imalo običnog građanina, pokazala je sve manjkavosti praktički svih aktera u tom procesu: SDP-a koji je bježao od samog sebe prolongirajući glasanje, Milanovića koji Ustavni sud jedan dan hvali, jedan dan ruši, ali i vladajuće koalicije koja žmiri na jedno oko i dopušta aktualnom vodstvu Ustavnog suda da čini što hoće, i ne kritizira ovu zadnju spornu odluku, još donesenu "poskrivečki" od javnosti.
Eto, tako je moguće da i Bulj bude u pravu. Kad svi drugi nisu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
