(Slavko Midzor/Pixsell/Davor Kovačević)
Kakav se to crni labud dogodio sinoć HDZ-u? Pobjeda Zorana Milanovića za predsjednika Republike, koja je više nego premoćna, pokazala je da je u ovoj izbornoj priči "bijeli labud" Milanović, da je doista omiljen kod građana Hrvatske, da je njegov humor, drčnost, odlučnost, cinizam, britkost, pamet, nagrađena.
A "crnog labuda" morat će HDZ i Andrej Plenković brzopotezno pronaći kao objašnjenje ovakvog poraza njihova kandidata Dragana Primorca, jer će Plenkoviću biti nužno zaključiti priču o porazu što hitnije, kako bi mogao dalje jedriti prema lokalnim izborima u svibnju.
Koliko god se Plenkoviću to ne sviđa kao teza, činjenica je da je glavni razlog ove podrške Milanoviću činjenica da, kako se to voli reći, građani ne žele sva jaja u jednu košaru. Koliko god to zvučalo banalno, građani znaju da novi mandat Zorana Milanovića na Pantovčaku Hrvatskoj ne može nikako naštetiti. On može imati distanciranu poziciju prema NATO savezu i Europskoj uniji, ali ništa što on čini ili govori ne nanosi fatalnu štetu Hrvatskoj.
Dva vojnika manje u Wiesbadenu neće preokrenuti rat u Ukrajini do točke da Rusija bude pobjednik, i građani to znaju. Oni znaju da niti ustavna pozicija predsjednika Republike ne može rezultirati time da on državi može ozbiljno nanositi štetu (niti da to želi) pa ni na međunarodnom planu, a niti da to u konačnici preko svake mjere čini Milanović. Tako su mogli glasati za nekoga tko im je simpatičan ili "fora", a da pritom nema ni za koga veće štete.
Osim za rejting HDZ-a i poziciju Plenkovića. Ali i to - kratkoročno. U HDZ-u sigurno ima jako nezadovoljnih ovim rezultatom. Neki će možda pomišljati i o tome da Plenkovića treba smijeniti. Neki će se možda na tu temu tajno i sastati i potiho o tome šaputati. Ali neko svrgavanje Plenkovića s čela stranke ili Vlade sada sigurno još nije tema. Do kraja godine, ako loše prođe i na lokalnim izborima, možda. Do kraja redovnog mandata, možda. Ali sigurno ne iste večeri.
Iako, mora se priznati, ovo jest lekcija Plenkoviću. To jest poruka dijela birača da im se ne sviđa njegova samodostatnost. Što je najtragičnije za njega, to je i poruka dobrog dijela HDZ-ovih birača. Bez njih Milanović ne bi mogao dosegnuti ovako visok postotak.
No, doista, kad se sve analizira, luda godina je iza nas. Najprije oni šokovi kad se Milanović kandidirao za premijera, pa reakcija Ustavnog suda, pa velika pobjeda HDZ-a na izborima za Sabor i Europski parlament.
U tom trenutku Plenković se osjećao trijumfalistički, vjerojatno je mislio da nema načina da HDZ izgubi i predsjedničke izbore. I tako je nastao kandidat Dragan Primorac. Nažalost, bez strasti, bez karizme i bez programa koji bi nas srušio s nogu. Sa slabim PR-om, slabom kampanjom, slabim nastupima. U takvoj situaciji HDZ je znao da ga očekuje poraz - samo ovakve brojke ipak nisu očekivali.
Sad će se pažljivo analizirati svaka općina, i rezultat Primorca prema Milanoviću. Ondje gdje je Primorac dobio natprosječno, može se očekivati točke otpora prema središnjici. Neki su si time bildali mišiće u ovim izborima, i možda čine okosnicu nekih budućih promjena u vladajućoj stranci.
No, istovremeno, kad zatomimo euforiju i tenziju, i kad se povuče crta treba priznati da se sinoć zapravo u Hrvatskoj malo što promijenilo - i dalje imamo na Pantovčaku Milanovića, takvog kakvog ga poznajemo, a u Vladi Plenkovića. Imamo nastavak tvrde kohabitacije, možda i sukoba, prepucavanja, ali i humora, politike kao kreativne djelatnosti, kao show programa, estrade - onoga što život općenito jest, pogotovo u današnje vrijeme brze i duhovite komunikacije, gdje se vijesti smjenjuju iz minute u minutu.
Ali, valja vjerovati da bi, u slučaju veće opasnosti po državu, rata, neke ozbiljne ugroze, ova dvojica ipak sjela za stol i odgovorno upravljala vojnim i drugim resursima. Plenković i HDZ moraju poštovati ovaj Milanovićev rezultat, i Primorac je trebao čestitati, jednako kao što i Milanović mora poštovati činjenicu da je Vlada u najvećoj mjeri osigurala normalni razvoj Hrvatske nakon niza kriza.
Kako bi rekao Milanović, neka me Vlada čuje. Jer, dva brda su ravnopravna.