Za sve je kriva kriza

Za otvaranje pojedinih studijskih programa valja slijediti trendove, treba vidjeti koji kadar nedostaje i kakve su aktualne i konkretne potrebe tržišta, a ne stvarati hiperprodukciju određenog kadra i potom ga samo preusmjeriti put Zavoda za zapošljavanje.

Zašto u Puli postoji studij japanskog? Odgovor je vrlo jednostavan: potrebe tržišta u svijetu sve su više usmjerene prema japanskom i kineskom tržištu.

No, govoreći konkretno o pulskom Sveučilištu, mnoge su se stvari kroz godine promijenile.

Nekad je preteča današnjeg Sveučilišta bila Pedagoška akademija, a glavni studiji su bili predškolski odgoj i razredna nastava - na hrvatskom i na talijanskom jeziku, za koje je vladao veliki interes. To su bile godine velikog baby booma, otvarale su se nove škole, odjednom se gotovo pa utrostručio broj vrtića i trebalo je popuniti sva ta radna mjesta. No, budući da je svake godine s tih studija izlazilo dvadesetak, tridesetak novih odgajatelja-učitelja, uskoro je došlo do hiperprodukcije tog kadra i vrlo se teško dolazilo do radnog mjesta.

A dvadesetak godina kasnije broj djece u školama se smanjivao. Rat, kriza i recesija učinile su svoje. Kroz godine je bilo sve manje rođenih, a time i manje potrebe za kadrom u školama i vrtićima. I onda se smanjio interes za taj studij. Sve je uzročno-posljedično povezano.

Ista se stvar dogodila s ekonomijom, gašenjem brojnih tvrtki, smanjenjem broja djelatnika na minimum, primjerice u poštama i bankama, smanjen je i interes za tom vrstom studija, a povećao se interes za studije povezane s turizmom i informatikom. Tržište rada diktira pravila.

Koji bi motivi nagnali jednu mladu osobu da danas upiše studij brodogradnje, bilo gdje? Velika ljubav prema toj struci i iznimno veliki optimizam, vjera u bolju budućnost, a možda i molitva nekom čudu gledajući zvijezde padalice.

A mali broj potencijalnih kandidata je posve druga priča, jer jednostavno je kroz godine bilo manje rođene djece. Kao što je nekad bilo manje djece u školama, tako ih sada ima, odnosno nema i na sveučilištima. A mjere za poticanje nataliteta su sve samo ne poticajne - rad na određeno i putem kratkotrajnih ugovora ne omogućava nikakvu sigurnost mladim majkama da će ih nakon porođajnog dočekati posao. Za sve je kriva kriza. Više krize znači i više nesigurnost, nervoze, manje ljubavi, brakova, djece, potencijalnih osnovaca, srednjoškolaca, studenata, profesora, studijskih smjerova.