(Dejan Rakita/Pixsell/Davor Kovačević)
Milorad Dodik u srijedu je napravio tri koraka naprijed, a jučer dva unatrag. Jedan je koračić nastavio vrijediti, onaj da i dalje namjerava zabraniti BIH policiji, tužilaštvu, sudu i tajnoj službi djelovanje na teritoriju Republike Srpske. Ali to je samo formalno tako jer je jasno da Dodik ovih dana neće napraviti niti to. Što će biti srednjoročno ostaje za vidjeti.
Uglavnom, međunarodna zajednica zajedno s bošnjačkom političkom elitom napravila je još jedan cirkus. Potpuno nepotreban, posebno u ovim globalnim okolnostima kada nitko ne zna kakva će biti politika nove američke administracije na području Jugoistočne Europe. Trump je postigao primirje u Gazi, na korak je da to napravi u Ukrajini, a tu su još carine i "Trump Gaza" tako da naprosto nije imao vremena pozabavit se ovim kutkom svijeta.
Uglavnom, međunarodna zajednica, odnosno bivši američki veleposlanik u BiH i Bošnjaci ovaj su puta zaista silovali i pravosuđe i Ustav i zakone BiH. Što god tko mislio o Dodiku, o njegovom huškanju, prijetnjama secesijom i širenju mržnje prema i Hrvatima i Bošnjacima – ova ovotjedna presuda kao i cijeli kazneni postupak protiv njega obična je balkanska pravosudna farsa. Presuda jest politička. Osuđen je za nešto za što je moguće biti osuđen samo u današnjoj BiH. U normalnim državama takve prijepore rješava Ustavni sud.
Ali Dodik ne bi bio Dodik kada cijelu situaciju ne bi okrenuo u svoju štetu. Histerični nastupi u srijedu naglo su završili tek nakon što je uvečer tog dana u Banja Luku stigao Aleksandar Vučić. Iako su njih dvojica daleko od srdačnih i dobrih odnosa, ovaj je puta Dodik ipak poslušao i povukao kočnicu.
Tako da njegov performans od srijede kada je prijetio svima i svakome, možda i nije identičan kao onaj operetni i bizarni pokušaj katalonskog proglašenja neovisnosti otprije nekoliko godina, ali nije baš ni daleko od toga. Usto se pokazao i kao loš političar jer mu praktički cjelokupna oporba unutar RS-a otvoreno paktira s bošnjačkim strankama u Sarajevu.
Sve ovo za Hrvatsku je katastrofalna vijest. Država s kojom imamo granicu dugu tisuću kilometara ponovo se nalazi u totalnom političkom neredu. Nitko više ni ne spominje te famozne EU integracije. Opet je rasprava samo o golom opstanku države. A Hrvatska za cijelu tu priču nema nikakav odgovor niti, čini se, bilo kakvu iole razrađeniju politiku. S jedne strane ono što već pet godina radi Zoran Milanović daleko je najgora i najpromašenija stvar koju je napravio u prvom mandatu.
I druženje i paktiranje s Dodikom, i vrijeđanje Bošnjaka i negiranje genocida u Srebrenici, sve je to skupa dodatno bespotrebno pogoršalo odnose i Hrvatske i Hrvata sa službenim Sarajevom. Čitaj s Bošnjacima. Vlada je tu puno razumnija, ali i njena se politika svodi tek na lobiranje u EU da onda visoki predstavnik ipak donese kakve takve odluke protiv majorizacije Hrvata u Federaciji BiH. I to je otprilike sve. Daleko premalo za ovakve okolnosti.
Ne postoji nikakva politika prema Bošnjacima. Naravno, pitanje je koliko je to uopće moguće obzirom na raspoloženje u Sarajevu. Ali tu sigurno ne pomažu posjeti Mostaru gdje se prikazuje, možda i nenamjerno, da je Hrvatska tamo napravila dionicu autoceste. Iako ju je napravila Federacija BiH. Bošnjačka je elita krajnje isključiva i zadrta, što se vidi i po besmislenom trijumfalizmu kojim su popratili presudu Dodiku.
Iako ona u stvarnosti samo dodatno slabi BiH. Ali oni su najbrojniji narod u nama susjednoj državi. Sa Srbima, koji samo čekaju da se odcijepe, osobno komunicira predsjednik Republike. S Bošnjacima koji to žele spriječiti, istina na potpuno pogrešan način, ne komunicira nitko. A opstanak BiH temeljni je hrvatski nacionalni interes. Oni u Zagrebu i Mostaru koji to ne shvaćaju, kao da nisu naučili lekciju otprije 30 godina.
Tada je samo splet pomalo nevjerojatnih okolnosti spasio i Hrvatsku i BiH Hrvate povijesnog poraza. Ako tada nisu naučili s kim se tikve ne smiju saditi neće nikad. Sva je sreća da se srpski političari u BiH još jednom pokazuju kao potpuni nedorasli. Kao netko tko ima više asova u rukavu od suparnika, ali ih sve odigra bez ikakve koristi. Da je tome tako pokazuje i Dodikovo ponašanje i njegovi postupci.