Prije nešto više od devet godina ušli smo u dugo željenu i očekivanu zajednicu, Europsku uniju, prebrodivši krizu i recesiju koja je nekoliko godina ranije prethodila tom svečanom euro-trenutku. Dugo smo se opravljali, a možda se nikada i nismo oporavili u potpunosti. Zapravo, kako tko.

Sada, dva mjeseca prije koraka koji nas vodi u eurozonu koja će imati i svoju financijsku konotaciju, događa se vrlo slična situacija ondašnjoj; inflacija strelovito raste, a recesija nas podsjeća na svoje postojanje i obećava izrazito teška vremena za veliku većinu hrvatskih građana koji suvereno love rijekama (ispod)prosječnosti.

Psihološka razlika

Ipak, sa svih nas strana „obrazuju“, educiraju, informiraju (i to nimalo jeftino!), uvjeravaju i ponovno podsjećaju da uvođenje nove valute početkom iduće godine neće utjecati na povećanje cijena života i da se baš ništa neće promijeniti. I u pravu su! Cijene se neće podizati od Nove godine. Za taj su se čin svi pobrinuli daleko ranije i digli cijene u nebesa, tako da počnemo grcati puno prije dočeka prvog dana 2023. A time da se ništa neće promijeniti, vjerujem da su mislili na plaće većine građana. Ipak, promjena će biti jedna mala sitnica o kojoj sam pisala još u veljači, a to je 'spuštanje' plaće na jednu cifru manje. Četiri tisuće kuna ili 531 euro, činit će razliku, ako ne kupovne moći, onda svakako psihološku.

Što se tiče vremenskih (ne)prilika koje još uvijek, a već je kraj listopada, nisu uspavale naporne muhe i gladne komarce (navodno ženke), one nam još uvijek idu na ruku u pogledu potrošnje vode i grijanja. S gotovo ljetnim temperaturama zraka, a time i mora, mnogi još uvijek koriste blagodati morske vode (možda i umjesto vlastite kade) usput se grijući na suncu. Jer, kad jednom zahladi, morat ćemo se zavući u kuće i stanove, a onda kreće veselje.

Jer, budu li cijene energenata nastavile rasti (a, budimo realni – hoće), s tom će se uzlaznom putanjom troškova dio građana odlučiti na drastične mjere štednje; umjesto uključivanja klima, čini se da će se dvaput razmisliti i češće izvlačiti dodatni pokrivači iz ormara, pa čak i oni duboko pospremljeni. Tako bi povijesno poznata 'ruska zima' mogla biti benigna u usporedbi sa hrvatskom.

Humor i kretanje

Srećom, postoji mnogo načina za zagrijavanje, a Balkanci su ljudi koji su, čini se, najkreativniji na svijetu što se tiče preživljavanja i u najgorim situacijama. Ako računi za struju budu vrtoglavi, možda bismo mogli prokopati po podrumima i antikvarijatima u potrazi za dobrim, starim petrolejkama… O, ne… Ipak je bolje da ne spominjem ništa što ima veze s naftom. Ako se budemo više pokrivali, možda ćemo se više znojiti i prljati pokrivače, pa ćemo trošiti i više vode. Opet ne valja. Ako se budemo htjeli zagrijati, ali ujedno i upotpuniti zimski ugođaj u domu nekim jelom iz pećnice, tek smo tu trostruko nagrabusili; trošimo struju i skupe namirnice, a još se i debljamo. Dakle, nikako ne valja.

Jedino što nas može spasiti, uz neizostavni, ali i jedinstven humor na ovim prostorima, jest – kretanje. Učinit ćemo puno dobroga za fizičko zdravlje, a još više za psihičko. Manje ćemo boraviti u prostoru kojega bismo trebali grijati i osvjetljavati, a možda i zaboravimo na glad. Crnjak na kvadrat.

Siromaštvo, nažalost, nije nešto što se događa daleko od nas niti je rezervirano za bajke, poput one o djevojčici sa šibicama. Scene koje su se u recesijsko vrijeme 2008. i godinama iza toga ponavljale, u kojima su građani sramežljivo zavirivali u kontejnere, sada su postale svakodnevica. Danas se pored kontejnera, osim neuredno i neprimjereno odloženog otpada, najčešće susreću i prazne boce ostavljene iz solidarnosti prema onima koji će taj ili idući dan uspjeti preživjeti s nekoliko dodatnih kuna u džepu.

Financijska nesigurnost

Brojke onih koji su na rubu siromaštva ili su taj rub već dobrano prešli, nesumnjivo će rasti usporedo s troškovima života kojima se u skoroj budućnosti ne nazire kraj. I bez obzira koliko su prognoze budućnosti, barem što se financijske sigurnosti tiče, nimalo lijepe, ipak se čini da se određeni broj građana gotovo pomahnitalo sjetio novca kojeg je držao u čarapi, ispod madraca ili u knjizi koju nitko ne čita i koja u slojevima skuplja prašinu na polici, pa je pohitao utrošiti ga najbolji mogući način - u nekretnine. Troše ga kao da 31. prosinca više ne smiju imati ni novčića viška na računu, ali će imati kuća, stanova i zemljišta. Makar i praznih.

Ovog Božića možda će uobičajena darivanja na koja smo navikli, pa i doniranja na koja smo (bili) spremni, postati rijetkost. Možda u Istri i Dalmaciji zima bude blaža, onako kako to i priliči primorskim krajevima, ali u kopnenoj Hrvatskoj, gdje je to godišnje doba uobičajeno oštro, a nerijetko i nemilosrdno, uz nedostatak grijanja moglo bi postati još surovije. A to će ponovno najviše osjetiti stanovnici Banovine u svojim ledenim kontejnerima. Da smo barem Japanci, a ne Balkanci, tamo bi do Nove godine ( i to 2022.) bio izgrađen čitav novi grad.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast