Hrvatska je u najvećoj krizi od Domovinskog rata. Situacija je ozbiljna i nema druge nego se pouzdati u zdravstveni sustav. I, gle čuda! Očekivalo bi se da je on najslabija točka, a postao je najjača karika u suzbijanju bolesti koja je zloslutno natkrilila čitav svijet. Odakle takva metamorfoza, patetični i neočekivani preobražaj ružnog pačeta u prekrasnog labuda?

Prema njemu smo najkritičniji, a danas ga najviše trebamo. Zdravstveni sustav. U normalnim okolnostima od njega se diže kosa na glavi. Mnogima ledi krv u žilama. Moliš Boga da ne moraš završiti u nekoj našoj bolnici. Postoji predrasuda, ili to nije, da se u njima umire zbog bakterija u operacijskim salama smještenim u nekadašnje spavaonice austro-ugarske vojske. Bolnice su često stare, prljave i neodržavane, urušavaju se stropovi, a voda curi po pacijentima. Neke su i leglo zaraze. Na pretrage i preglede čeka se mjesecima, ali i duže od godinu dana.

Liječnici su uglavnom stručni i empatični, ali nekad su nedovoljno zainteresirani. Postoje i oni grubi, otresiti, bahati. Mnogi su opterećeni dežurstvima i stotinama viška radnih sati koje ne mogu naplatiti. Zbog toga su frustrirani. Kao i zato što im se nadležni ministri smjenjuju zbog afera s imovinskim karticama, a kod nabavke opreme postoji vječna sumnja u korupciju. Mit je, ili to nije, da se i dalje lova dila na crno, ispod stola. Sve u svemu, sustav dobiva jedva prolaznu ocjenu. Ipak, srećom postoji taj famozni ipak… Ipak postoji svjetla točka. Osim jednog dijela liječnika pozitivaca koji u životnom apsurdu vjerojatno sjede tik do negativaca, to su požrtvovne medicinske sestre i ostalo (ne)medicinsko osoblje: vozači, čistačice, računovođe…

Svi oni na sredini i pri dnu hijerarhije koji svojim znanjem i entuzijazmom pumpaju krvotok našeg umirućeg i prezaduženog zdravstva. E ti su neslomljiva kičma problemima i dugovima opterećenog organizma. Oni su Ljudi.

Hrvatsko zdravstveno čudo

Hrvatska je u najvećoj krizi od Domovinskog rata. Situacija oko koronavirusa je ozbiljna i nema druge nego se pouzdati u zdravstveni sustav. I, gle čuda! Očekivalo bi se da je on najslabija točka, a postao je najjača karika u suzbijanju bolesti koja je zloslutno natkrilila čitav svijet. Od svih europskih država, kad bi se po ozbiljnim parametrima radila analiza zdravstvenih sustava, hrvatski bi bio pri dnu, među najlošijima. Odakle onda takva metamorfoza, patetični i neočekivani preobražaj ružnog pačeta u prekrasnog labuda? Ali, stvarno je tako.

Masa zdravstvenih radnika, naime, na svojim leđima nosi Hrvatsku ka izlazu iz krize prouzročene koronavirusom. Dobro, kraj je još daleko, maglovit, čak nije ni vidljiv na horizontu. Prije njega, vrlo skoro, tek dolazi eskalacija krize. Vrhunac s većim, puno većim brojem zaraženih nego što je to sada slučaj. Logičan je to početak raspleta koji od građana traži maksimalnu koncentraciju i odgovornost, samoodricanje i odustajanje od mnogih stečenih i ugodnih životnih navika. (Samo)izolacija je trenutno najbolji modus vivendi, koliko god je to u suprotnosti s ovdašnjim mediteranskim temperamentom. Umjesto brojnih dnevnih kontaktiranja, što je u duhu našeg društva, pametni će ovog puta izabrati samoću. Premda bi, po nekim analizama i polustidljivim najavama, dvotjedna ili trotjedna karantena bila najoptimalnije rješenje.

Ovisni smo sami o sebi

Negdje u ovom kravalu s koronavirusom mora postojati sidro, u nekoga se u najtežim razdobljima društvo i građani moraju pouzdati. Nekome moraju bespogovorno vjerovati. Jedina hrvatska šansa za izvlačenje iz minskog polja prepunog koronavirusa je stabilan, pouzdan, nekontaminiran zdravstveni sustav kojeg, srećom za nas, ne čine zgrade i oprema, nego Ljudi, isti oni Ljudi kojima jebemo majku svaki put kad opravdano nismo zadovoljni njihovom uslugom i odnosom, a sada pak pokazuju toliko visoku dozu profesionalnosti i ljudskosti da im se samo možemo nakloniti do poda.

Uz Nacionalni stožer civilne zaštite i tamo prisutnu struku, hrvatski glavni forte u suočavanju s koronavirusom, kao trica u trešeti ili as u briškuli osobe su u zdravstvenom sustavu. E sad, koliko ozdravljenje nacije ovisi o njima, toliko oni ovise o naciji i svakom pojedincu, o njegovoj odgovornosti prema propisanim mjerama kojima se namjerava suzbiti opasna bolest. Jednadžba izvlačenja iz krizne situacije je postavljena: pouzdan i čvrst zdravstveni sustav plus odgovornost građana plus razumna politika Vlade. Ako se naknadno promijeni samo jedna varijabla, po matrici Italije i Španjolske ode Hrvatska u ambis nerješivih problema koji će nas baciti desetljećima unatrag…

Stručnjaci ispred političara

Ovog puta Vlada na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem povukla je pravi potez - problem je prepustila stručnjacima, uz fino i filigranski precizno upravljanje krizom. Na najširoj razini Vlada je prioritete postavila realno: spašavanje ljudskih života, održavanje zdravlja, očuvanje radnih mjesta, isplata plaća i stabilizacija gospodarstva koje će na klecajućim koljenima neminovno posrtati uslijed pritiska krize. U zdravstvenom aspektu problema s koronavirusom premijerov izbor Vilija Beroša za nadležnog ministra kadrovski je pogodak bez presedana.

Savršeno izvedeno imenovanje - pravi čovjek na pravom mjestu u pravom trenutku. Plenković je to osjetio i mudro se izmaknuo iz prvog plana. Prepustio je da u kriznim vremenima i struka komunicira s javnošću. Shvatio je da Viliju Berošu, Alemki Markotić i Krunoslavu Capaku, trojki koja uspješno plovi Scilama i Haribdama u oluji koronavirusa, može u potpunosti vjerovati. Ako političarima ne vjerujemo i kad bi mogli, ovim ljudima treba vjerovati ako slučajno i pogriješe. Oni su svojim dosadašnjim radom postali garancija da neće biti nepotrebne panike i kad situacija sa zaraženima neminovno bude eskalirala. Zbog njihovih umirujućih, a opet krajnje ozbiljnih istupa u kojima obećavaju odgovoran odnos prema koronavirusu ne ublažavajući pritom teško stanje, ali ni ne pretjerujući s najlošijim mogućim scenarijima, ljudi neće pohrliti u banke i neće prekomjerno puniti hladnjake. Oni su garancija da se u Hrvatskoj neće dogoditi efekt krda, psihologija mase, pomahnitalih pojedinaca koji u grupi bezglavo rade štetu na svakom koraku. Kao država i društvo imamo sreće da nas u ekstremnim uvjetima sa snažnim integritetom vode osobe s vrha piramide poput Beroša, Markotić i Capaka. Isto kao i veliki broj bezimenih zdravstvenih djelatnika kojima građani odgovornim ponašanjem moraju osigurati što normalnije uvjete za rad u ovim nenormalnim vremenima. Bit će žrtava, ali izvući ćemo se…

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast