KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA
Djeca: Hvala vam, teta Dušice R., za igralište na Valkanama
Arhiva
Prvo pitanje glasi ovako: zašto uvažena predsjednica Gradskog vijeća Pule Dušica Radojčić, kao primus inter pares u lokalnom Možemo!, uporno inzistira na informaciji da je na Valkanama planiran veliki hotel na sedam etaža i dvije podzemne garaže, ako joj je na nedavno održanom službenom sastanku u Palači predstavnik investitora objasnio da se radi o pet etaža?
Drugo pitanje glasi ovako: zašto Dušica Radojčić plasira informaciju da se za potrebe postavljanja umjetnog travnjaka na postojećem izraubanom igralištu koje se također nalazi na Valkanama mora srušiti 200 stabala kada zna ili bi trebala znati da je taj broj maksimalno 120 stabala, od kojih je dio bolestan i takva mu sudbina po svemu sudeći slijedi neovisno o (ne)provođenju projekta koji financira Hrvatski nogometni savez?
Treće pitanje glasi ovako: odakle takva sklonost Dušice Radojčić pretjerivanju i zašto to radi? Zašto je broj stabala u njenoj izjavi veći od realnog broja stabala koje bi trebalo rušiti? Jesu li stabla važnija od djece, posebno stabla kojih u Puli i okolici vjerojatno ima najviše po glavi stanovnika u ovom dijelu Europe? Zašto, uporno, iz platforme Možemo! nadograđuju potencijalni hotel, zašto mu nadodaju etaže koje investitor nema u planu? Zašto se, na kraju krajeva, obmanjuju građani i situacija im se predstavlja drugačijom nego što realno izgleda?
Projekt čist i bistar kao dječja suza
OK, dosad su svi shvatili da je Dušica Radojčić, za kojom u ovom kontekstu Možemo! ne zaostaje ni pedlja, razjareni bik koji reagira na crvenu krpu IDS-a. Sve što je stvarno ili u njenoj imaginaciji povezano s tom strankom, pa bilo to i nogometno igralište na Valkanama na kojem bi prve sportske korake trebalo napraviti oko 300 djece, mora na dodatnu provjeru. Previše se ovakvih i sličnih projekata, osmišljenih te zbog raznih razloga ne do kraja provedenih u mandatu IDS-a, kod nove vlasti i posebno Dušice Radojčić doživljava s predrasudom. Zbog jeftine etikete „IDS-ovog projekta“ ili „IDS-ovih ljudi“ mogla bi ispaštati - djeca. Osim toga, ispada kako prije ove vlasti ništa ili nije valjalo ili je u pozadini kriminal. Naravno da nije baš sve tako, a naravno i da svaku sumnju treba ispitati. No Valkane su, posebno onaj dio vezan za igralište koje je pripalo NK Uljaniku i na kojem bi se trebala postaviti umjetna trava kao poklon HNS-a, projekt čist i bistar kao dječja suza. Zašto, onda, tako, uvažena predsjednice Gradskog vijeća Pule Dušica Radojčić?
Filip i Sanja za, Dušica li-la
Prvo, 200 stabala o kojima ona priča kao o problemu koji je teško rješiv, slab su argument protiv realizacije projekta. Valjda je, kako smo već rekli, onih 120, a ne 200 stabala, ipak manje važno od djece koja će se na igralištu naValkanama pravilnije razvijati nego kući na tik toku ili slušajući narodnjake na zidićima unutar svog kvarta.
Drugo, Dušica Radojčić namjerno oteže s davanjem podrške projektu jer želi biti važna pa ne želi na prvu popustiti, mora biti nedodirljiva. Standardi su joj, izgleda, (po)malo elitistički, a svakako iznad onih koje imaju njeni koalicijski partneri. Ona, očito, promišlja više, dublje i jače.
Treće, raspisivanje referenduma, što Dušica Radojčić navodi kao oblik kolektivnog odlučivanja nužnog za postavljanje umjetnog travnjaka, dogovara se oko važnih svjetonazorskih, ideoloških i političkih pitanja kojima se mijenja život građana. Stavljanje umjetne trave na postojeći travnjak nije materijal za referendum, već pitanje koje odgovoran, ekspeditivan i u sebe siguran gradonačelnik rješava u trenu. Uostalom, vlast se i bira da donosi odluke, a ne da odugovlači i prebacuje teret odgovornosti kod donošenja i najobičnijih odluka na građane. Tema poput travnjaka na Valkanama, sa svim benefitima za djecu, takve je prirode da bi svi koji sudjeluju u toj priči i procesu odlučivanja po svaku cijenu trebali pronaći način, model i razlog kako to što prije privesti kraju, a ne tražiti izgovore i alibije zašto se to ne može odraditi. Tamo gdje gradonačelnik Filip Zoričić i SDP-ovka Sanja Radolović kao dvojac iz pobjedničkog izbornog trojca i aktualne vlasti prepoznaje projekt čija je društvena vrijednost puno veća od financijskog angažmana Grada, njihov koalicijski partner neočekivano i bespotrebno komplicira. U ovom slučaju referendum bi predstavljao i jeftino populističko dodvoravanje građanima. Njegovim bi provođenjem valjda trebalo ispasti kako je bivša vlast sve skrivala i muljala, dogovarala po konobama i restoranima, a ova sve radi transparentno i u dogovoru s građanima.
Četvrto, otezanje Dušice Radojčič s dizanjem ruke za dječje igralište na Valkanama prestat će onog trenutka kad ona kao prvi operativac platforme Možemo! od koalicijskih partnera, Filipa Zoričića i SDP-a, ishodi ili iznudi podršku - svejedno da li konkretnu, načelnu ili podrazumijevajuću između redaka - da će i oni podržati nešto njoj važno. Tako su se iz njene perspektive djeca našla u klasičnoj političkoj trgovini - ja vama, vi nama. To je isto politika, umjetnost kompromisa. Kad dođe do toga da je dogovor postignut i da je svatko namiren, djeca će veselo kliktati - hvala teti Dušici što smo dobili novo igralište!
Bravo za Možemo!
Možemo! u Puli provodi politiku iz koje proizlazi kako će se očito svaka odluka o investicijama i značajnim gradnjama promatrati kroz povećalo, ali i sa značajnom kočnicom kod onih iz te platforme koji su više za zadržavanje statusa quo nego za otvaranje Pule prema investitorima čiji je cilj ulaganje u ovaj grad što posljedično dovodi do otvaranja novih i drugačijih radnih mjesta Nije taj pristup Možemo! mnogima prihvatljiv, no dio javnosti je na izborima to podržao. Legitimitet apsolutno imaju. Nije taj pristup, nadalje, baš ni za baciti kad se uzme u obzir da je prostor najveći resurs i pažljivo upravljanje njime je prioritet. Možemo! definitivno ima oblikovano promišljanje o uređenju i planiranju koje u sljedećem koraku treba staviti u funkciju primjerenog i održivog razvoja. Samo to.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
