Stoji grad, veličanstven u svojem razaranju, opjevan u svojoj tuzi. Vukovar. Stoji grad, ponosan i uspravan. Vinuo se do neba, para oblake gdje borave duše pobijenih. Vukovar. Stoji grad, kao nekadašnje raskrižje života i smrti.

U međuvremenu toliko razočaranja, neispavanih noći i besmislenih godina. Toliko uzalud proživljenih života dok nepravda razara i ubija. Ali stoji taj grad, ponosan i uspravan. Vukovar. Inati se zločincima. Zbog njih plače krvlju natopljena zemlja. Krik boli čuje se sve slabije. Još malo i ostat će samo jecaji. Ali stoji taj grad, ponosan i uspravan. Vukovar. Njegovim ulicama klizi kolona sjećanja. Tiho da ne probudi mrtve. Prolazi uz zidove porušenih kuća. Oni šapću svoje priče. Kao nijemi svjedoci vremena kad je zločin kapitulirao pred herojstvom. I zato je, obavijen tugom i boli, Vukovar još uvijek tu. Bori se za svoj opstanak.

Stoji grad, ranjen, ali požrtvovan. Ne da se, ne prepušta zloj sudbini da ga preotme. Odavno su odletjele latice sa cvjetova njegovog života. No netko ih ipak sakuplja. Nekome je stalo da dobro pobjedi zlo. I da se slože mozaici razbijenih nada. U jedan grad, Vukovar.

Povezane vijesti

• Dolje Jugoslavija, živjela neovisna Hrvatska!