Plaće nikad dosta, ma kolika ona bila. Stoga su ovih dana sindikati u javnom sektoru, oni koji okupljaju državne službenike i namještenike, odlučno zahtijevali da se uvede 13. plaća kao naknada za sve one koji marljivo rade kod najsigurnijeg platiše, države i njezinog financ-ministra Zdravka Marića, i koji će za svoj rad možebitno dobiti otkaz tek ako se ne testiraju na COVID otprilike mjesec dana.

Doduše, Vilim Ribić, čelnik visokoškolskog sindikata koji je od sindikalne plaćice i kuću sagradio, napominje i da bi radnici u privatnom sektoru, a to su oni koji hrane državno/javni sektor, trebali dobivati 13. plaću. Nema onoga tko se s time ne bi složio, osim poslodavaca koji su u korona krizi propali ili su im restorani, kafići, tvornice i razni biznisi pred poslovnim kolapsom. Sindikalni čelnik kaže da je za 13. plaću državnim i javnim službama dovoljno tek osam posto proračuna, što je "izvrsna" ideja ako znamo da je u startu proračun za 2022. godinu u minusu za nekoliko milijardi kuna koje će se namaknuti prodajom državne imovine ili zajmovima. Da se korona minus od četrdesetak milijardi kuna i ne spominje.

Sindikalci bi pristali, u prvoj godini, i na polovicu 13. plaće u javnom sektoru, ali od tada samo na još jednu punu plaću. Dobar dio radnika kod privatnih poslodavaca pristao bi i na božićnicu koju neće dobiti, dok im 13. plaća nalikuje na mokre snove kakvih u ugovorima o radu ionako nema.

Ideja 13. plaće za sve, a naročito državne službenike kojima su regresi, božićnice i darovi za djecu, uz jubilarne nagrade, zajamčeni, objašnjava se raznim demagoškim dodacima. Recimo, da će se mladi manje iseljevati, iako su 13. plaće upravo redovita činjenica tamo gdje se iseljavaju.

Naravno, nitko normalan ne može biti protiv isplate još jedne plaće, ali svatko normalan ne razumije zašto bi na račun privatnog sektora koji uzdržava javni sektor bila isplaćivana samo njima. Ili svi ili nitko – a to je u ovom trenutku nemoguće. Nemoguće je i smanjenje PDV-a jer od tri kune državnih prihoda dvije dolazi od PDV-a pa kafići, baš kao i šoping centri, rade u jeku pandemije čisto da bi se preživjeli.

Demagoški sindikalni zahtjevi nikome neće ništa donijeti, osim nerealnih sukoba i prijetnji štrajkovima na raznim sastancima Vlade, sindikata i Gospodarskog vijeća. Možda će donijeti koji glas nekome na sindikalnim izborima, no vrijeme je da se nacija prestane zavaravati. Ni djeca ne vole kad im Djed Mraz obeća nešto nerealno, pa ih potom prevari. To ne vole ni radnici, bilo oni kod privatnika ili oni na sigurnim radnim mjestima u školama, na fakultetima, u bolnicama ili popularnom uhljebariju, odnosno državnoj, županijskoj ili gradskoj upravi.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast