Ekskluzivna vijest. Sliku svoju ljubim, koze svoje muzem. Neka, i to smo dočekali. IDS sam sebi podignuo spomenik tjedan dana prije lokalnih izbora. Nemaju pametnijeg posla nego svečano otvarat' spomenike. Prvo legendi Parlovu, kojeg su iskoristili u predizborne svrhe, pa evo sad su i kozlići osvanuli na cesti. Zašto baš koze na kružnom toku koji povezuje Pulu, Marčanu i Ližnjan? Pa zna se da koza fino papa na livadi i brsti sve oko sebe. Još k tome ekološki i nije skupo. Tako i ovi općinski i gradski mecene koji se naslikavaju ispred spomenika "stranku svoju ljubim", brste li ga brste. Nemam ništa protiv koza i jako su mi simpatične. I više od tog.    

Sanjam malenu kućicu za odmor. Ako mogu birat negdje pored Labina, Gračišća ili Vodnjana. Koji hektar šume ili poljoprivredno, nije problem, bit će brzo građevinsko. Bazenčić ide u paketu, to tek nije sporno. Taj moj istarski san savršeno bi upotpunila plemenita životinja koja je Istrijane nesebično zadužila - skromna istarska koza. Nju bih za početak smjestila u štalicu koja će isto brzo postati još jedna skromna kućica za odmor, jer ni to nije problem, ako znaš koga treba pitati.

Imala bih tu slatku malenu kozu da ju muzem samo za sebe i svoje prijatelje, kumove, poznanike, partijske drugove, a može i za bliske prijateljice. Koza ništa ne bi pitala. I bolje joj je da ne mekeće bez veze. Ona samo trpi, šuti i daje.

Dosta o toj mojoj napaćenoj kozi. Nego, zašto baš tri koze na kružnom toku, a ne recimo tovar, boškarin i koza? Zašto i te druge plemenite životinje ne bi dobile priliku biti dio umjetničkog izričaja odabranog umjetnika koji je spomenik tako inovativno osmislio. Slučajno ili ne, baš tri koze nalaze se na logu istarske vladajuće stranke i neodoljivo podsjećaju na one malene metalne značkice koje članovi nose u svečanim prigodama, sve češće i u Saboru. Tri koze, tri grba - Pula, Marčana, Ližnjan - prepoznatljivi simboli Istre i zajedništva!

E sad, kakve veze s kozarstvom imaju Puležani? Nije ni bitno. Ono što je svakako zanimljivo je da su se gospoda, politički kandidati, jedan za župana, i dva za načelnika, došli skromno u kozjem stilu, pokloniti još jednom jeftinom predizbornom cirkusu. Pokazali su i svoje spojene šačice ujedinjene u vjeri izborne forze. Na otvaranju je bio pulski gradonačelnik Boris Miletić, koji je popodne kandidat za župana. Uz njega, na svečanoj inauguraciji pojavio se nepotkupljivi, i kažu neki mladi kolege, pametan čovik Predrag Pliško. Doskakutao je i treći kozlić, Ližnjanac Marko Ravnić, pa se trojac zadovoljno fotografirao ispred simbola zajedništva i tolerancije. Sinergija se doslovno mogla osjetiti u zraku.

Na otvaranju ovog kič-kozjeg izdanja nismo doznali koliko je rad umjetnika koštao, čijim novcem je to plaćeno i je li umjetnik odabran na javnom natječaju? Nije nam to onako, na brzaka i za volanom u vožnji znao reći ni jedan od kandidata za načelnika kada smo ga drugi dan o tome pitali. Ni to nije bitno. Važno je da su tri koze putokaz u bolju budućnost i istinski istarski simbol na tromeđi Pule, Ližnjana i Marčane.

Nakon crvenih makova i teletabis brežuljaka na glavnom pulskom rotoru, dizajniranom za ispuštanje prozirne maglice, s velikim nestrpljenjem očekujem neko novo umjetničko djelo. Ima do izbora još koji dan, pa se i to stigne. I kao što u bajci majka koza reče svojim kozlićima: "Draga djeco, ja idem u šumu, a vi se čuvajte vuka. Ako dođe, sve će vas pojesti. Taj se zlikovac često pretvara da je netko drugi, ali lako ćete ga prepoznati…." Meeeee ili Beeee! Nisam više sigurna. Koza možda jesam, ali ovca ne!

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961