Kao što je podijeljena javnost, tako je i u našoj maloj redakciji primjetna podjela na one koji razmišljaju korporativno, ili u korist korporacija, i one koji su a priori protivnici korporacija koje doživljavaju predstavnicima klasnog neprijatelja iz mračnog i nametnutog kapitalizma. Ja sam neskriveni simpatizer zdravog korporativnog pristupa i samih korporacija, no ne i onih kontroverznih koje konspirativnom i agresivnom politikom te isto takvim pristupom daju za pravo raznim teoretičarima zavjera da su karte odavno pomiješane, postoje veliki i skriveni igrači koji igraju svoje partije, dogovaraju se i naštimavaju poslove, a mi smo, pučani, ili možda samo podanici, nijemi gledatelji iz zadnjeg reda.

Patetičan apel

Prezirem mutne korporacije i njihovu nekontroliranu moć projiciranu kroz (para)obavještajne službe i pokvareni državni aparat protiv čega se u "slučaju Pelikan" borila Julia Roberts. No, podržavati one korporacije koje rade po pravilima samo po sebi se podrazumijeva. Jednostavno zato što je to realnost u kojoj funkcionira svijet biznisa i što bolji modeli nisu pronađeni.

Rekoh tako jednom mladom kolegi da napiše komentar o troje građana Pule iz Inicijative za Lungomare – Borisu Stermotiću, Alekseju Orelu i Ivani Nataši Turković – koji mole sugrađane za financijsku pomoć oko tužbe kojoj su izloženi protiv investitora u hotel na Valkanama. "Oderi ih" - kažem mu – "imaš zašto, jer oni mogu biti kakvi god aktivisti i protivnici investicija žele biti, mogu biti bučni, agresivni, uporni, ali moraju odgovarati za javno izjavljenu riječ". Sada su se pobojali za sebe, očito svjesni da će se na sudu teško obraniti zbog izrečenih kleveta. Patetično pozivaju na pomoć. Konkretno, traže novac za svoju obranu, objavili su i svoj žiro račun!

Kolega se, iznenađujuće, izmaknuo od teme, teze i samog pisanja. On ne bi o tome. OK, rekoh, ja ću. A zašto ti ne bi – nisam mogao ne priupitati ga. Kaže on da nije fora, u smislu Golijat ide protiv Davida, veliki i jaki na male i slabe, u ovom slučaju korporacija na troje pojedinaca. Kao da su, sami po sebi, mali uvijek u pravu. Ima taj kolega, da se razumijemo, poriv za zaštitom slabijih. Imam ga, međutim, i ja: dokazani, realizirani, mnogo puta.

Površan napad

U ovom slučaju, kad su mali džonom krenuli na investitora u hotel na Valkanama, očito su se malo zanijeli, površno i teško argumentirano napadajući privatni kapital koji legitimno traži put svog oplođivanja. Uz to, onemogućavajući korporacije u investicijama, paralelno rade protiv interesa običnih ljudi koji bi u njima dobili solidan posao i osigurali egzistenciju.

Čude se, dakle, njih troje(Stermotić, Orel, Turković) kako su tuženi, i to posebno apostrofiraju - za riječ!". Preplašeni za sebe u sudskom postupku koji im se očito približava, pozivaju se na pravo na slobodu govora. Naravno, postoji pravo govora, javnog komuniciranja i iznošenja raznih podataka i razmišljanja. Vrlo često postoji opravdana kritika korporacija i krupnog kapitala, ali postoji i obveza prethodnog provjeravanja činjenica. Najlakše je populistički nasrnuti na korporaciju, mrskog ideološkog neprijatelja koji ima golemi novac.

Najlakše je korporaciju proglasiti kriminalcem, optužiti je za „sumnjive poslove“, narušiti joj ugled, iznijeti stereotip o tome da je svatko s preko milijun nečega lopov, a kad zagusti, kad taj s novcem i kapitalom, bilo pojedinac ili korporacija, uzvrati legalnim putem, od kojih je jedan i tužba, onda su aktivisti poput ove trojke samozvane žrtve i posljednja linija obrane Pule. Pred kime? Oni misle pred hordom svjetskih milijardera spremnih „u ime kapitala“ uništiti grad koji, ruku na srce, izgleda kao da je jučer završeno savezničko bombardiranje iz 1944. godine.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast