Može li SDP-ov Danijel Ferić postati istarski župan? Kakve su mu šanse protiv favoriziranog šefa IDS-a Borisa Miletića, 15-godišnjeg gradonačelnika Pule koji sada planira zasjesti na višu razinu vlasti? Što u tom srazu može očekivati aktualna ravnateljica OB Pula dr. Irena Hrstić kao kandidatkinja HDZ-a za istarsku županicu? Upravo u ovim kombinacijama, parovima i trojkama mogla bi se odvijati najzanimljivija politička sučeljavanja za ključne pozicije vlasti u Istri. Slijedi borba za Županiju i Pulu.

Miletić, dr. Hrstić i Ferić tri su ključna kandidata za prvog čovjeka Poluotoka, političke pozicije koju je IDS, otkad je Hrvatske, potpuno monopolizirao. Nije to samo dokaz snage te stranke, koliko i pokazatelj slabosti ostalih. Osim IDS-a naprosto se nijedna stranka dosad nije ozbiljnije ukorijenila u glasačkim preferencijama istarskog birača. K tome, IDS i dalje ne pokazuje prevelike pukotine u svojoj dosad neprobojnoj istarskoj utvrdi. Slijedom tog razmišljanja teško je očekivati da netko može ozbiljnije ugroziti Miletićevu ambiciju da postane župan.

Na nož

Dr. Irena Hrstić je kadrovsko izborno iznenađenje par excellence, novo lice u politici, neokaljano, vjerodostojno. S uspjehom dogradnje pulske bolnice kao mirazom s kojim kreće u kampanju, u plus joj ide i kvalitetna borba s korona situacijom kroz koju je pokazala vještinu upravljanja u najsloženijim uvjetima. Snažnu podršku ima u saborskom zastupniku HDZ-a Antonu Klimanu, što joj je vjerojatno i glavni forte. Politički iskusan, Kliman će sigurno utjecati na oblikovanje njenih političkih stavova i promišljanja usklađenih sa središnjicom HDZ-a, koji na Istru više ne gleda kao na izolirani, slučajni, nepotrebni ili iritantni dio Hrvatske. HDZ definitivno prema Istri, s Klimanom kao mantinelom, razvija drugačije, proaktivnije i pozitivnije politike iz kojih Poluotok može crpiti financijska sredstva usmjerena ulaganjima u konkretne projekte. Realnost je, međutim, takva da HDZ zbog svoje povijesti odnosa s Istrom i generalne politike, ideologije i nekih strateških promišljanja u Istri ima svoj doseg i ograničenja, zbog kojih teško može do pobjede, ali sigurno može do dobrog rezultata koji će ga pozicionirati kao relevantnu političku snagu. Još uvijek snažnom IDS-u definitivno je kao protuteža potreban što jači HDZ kao korektor njihove vladavine, ali i partner u svim državnim investicijama na ovom području koje se više ne zaobilazi u širokom luku. Ravnoteža tog odnosa s jakim, dominantnim IDS-om i postupno osnaženim HDZ-om mogla bi redefinirati novu političku stvarnost u Istri.

Danijel Ferić iz SDP-a svoju kampanju prvenstveno gradi na kriticizmu. Pretjeranom, po mnogima. Njegov stil, njegov izbor. Ferić se hrani političkim konfliktima. Opsjednut je IDS-om. S tom strankom njegov SDP je nekad u Istri bio u bliskoj suradnji. Sve dok sadašnji predsjednik Zoran Milanović nije kontaminirao odnose tako da je partnerstvo prešlo u rivalstvo, a rivalstvo se u međuvremenu transformiralo u mržnju. Ponekad jednostran i isključiv, zbog čega mu se bistroća pogleda toliko zamagli da pravilno ne razaznaje političke prioritete, Danijel Ferić upravo iz ovih razloga teško može ozbiljnije ugroziti Miletića. U njegovoj politici previše je nedosljednosti, poput situacije u kojoj se bavi zaštitom prava novinara i novinarstva da bi neposredno nakon toga upravo on napravio veliki i javni pritisak prema novinarstvu i novinarima čija razmišljanja nisu podudarna s njegovim. Ono što mu ide na čast su ambicija, strast i želja za pobjedom. Elementi su to zbog kojih zaslužuje respekt.

Nova slaba točka Ferićeve kampanje je interna zapuštenost istarskog SDP-a, frakcijski razbijenog i sadržajno neprepoznatljivog nakon pogubne vladavine Davora Bernardića. Njegov nasljednik Peđa Grbin ne samo da na nacionalnoj i regionalnoj razini nije povezao pokidane niti hrvatskih socijaldemokrata, nego su odnosi još narušeniji. Stječe se dojam o pasiviziranju istarskih SDP-ovaca, članova i simpatizera koji bi morali iznijeti kampanje stranačkih predstavnika na svojim leđima. Posljedice toga u svojoj će kampanji osjetiti i Ferić, ali i SDP-ova kandidatkinja za pulsku gradonačelnicu Sanja Radolović. Ona je definitivno jači kandidat od slabašne snage SDP-a, stranke kojoj pripada i koja nema ozbiljnu strukturu da je prati u njenoj ambiciji da u Puli ostvari što bolji rezultat. I u toj spoznaji leži njen problem. No samo kratkotrajnim radom u Saboru pokazala je politički talent, posvećenost i odgovornost. Radolović će obilježiti naredno političko razdoblje koje će se po svemu sudeći odvijati u Zagrebu, neovisno da li u zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti. Mlada, s prilično utakmica u nogama, na ovim je izborima puno opuštenija od Ferića koji se postavlja na nož, kao da mu sredina svibnja ove godine određuje daljnju političku karijeru. Sam je odlučio kockarski zaigrati na sve ili ništa. Takav sudbinski pristup nerijetko završi loše.

Politički kapitalac

Tamo gdje je SDP trenutno najslabiji, u stranačkoj infrastrukturi, lojalnosti i integriranju ljudi u stranku, IDS je pak najjači. I to mu daje pravo na optimistično razmišljanje da može pobijediti i u Puli i u Županiji. Bez obzira na dio sasvim legitimnih kritika, logičnih nakon tolike vladavine jedne osobe u jednom gradu, Miletić je ipak politički kapitalac, rutiner izbora koje će mirno privesti kraju. Kroz 15 godina vođenja Pule, uz uspone i padove koji su sastavni dio svačijeg mandata, Miletić je u svom gradu napravio puno toga ispod zemlje, manje vidljivog i politički teže naplativog. Unatoč tome, sve je izbore bez većih problema dobio, što samo po sebi prilično govori.

Desetljećima ustrojavan, IDS-ov stranački sustav kroz kampanju, kao i na samim izborima, odradit će svoj posao. Sviđalo se to nekome ili ne, to je naprosto tako s velikim strankama, što IDS u istarskim pa i hrvatskim okvirima svakako jest. Stoga optimizam unutar te stranke nije toliko zasnovan na emociji i čistoj želji za pobjedom koliko na racionalnom i matematičkom pristupu (pred)izbornom procesu. Sve te okolnosti itekako pogoduju ključnim stranačkim kandidatima, Borisu Miletić za Županiju i Eleni Puh Belci za Pulu. Oni, doduše, još uvijek nisu izašli s konkretnim programima čije se konture naziru kroz neke izjave. Miletić će vjerojatno inzistirati na daljnjem razvoju Istre, a Puh Belci na uređenju Pule. I jedno i drugo ima smisla. I dok je njemu put prema pobjedi prilično otvoren pa ulog na njega na kladionicama neće nositi bogznakakvu zaradu, čista imena i čvrstog integriteta Puh Belci se u kratkom vremenu mora više nametnuti. Pobjeda joj neće pasti u ruke k'o dozrela kruška. Ovo su ipak izbori. (Ne)predvidivi.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast