Što imaju zajedničko Prelog, Koprivnica, Mali Lošinj i Osijek? Naizgled ama baš ništa. No, u stvarnosti, ova su četiri grada još 2021. godine bili jedini gradovi u Hrvatskoj koji su premašili stopu od 50 posto odvojenog prikupljenog otpada, zadovoljivši tako direktive Europske unije. Te je podatke još prošle godine objavilo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i prenijelo nekoliko portala. No, vijesti o takvim temama obično i nisu za odveć dugotrajno zanimanje javnosti. Ovdje se narod više pali na ustaše i partizane, a manje na odvoz smeća. Naravno, sve dok im ne stignu računi za naplatu odvoza.

A visokih cifri na brojnim, pa i na ovim računima nam ne manjka. Građani Pule još uvijek pamte dobre, stare račune o naplati odvoza smeća koji su iznosili manje od 50 kuna za period od dva mjeseca. Štoviše, dvomjesečno su se i izdavali i slali na adrese. Zapravo, bio je to valjda jedan od rijetkih računa koji su se mogli plaćati gotovo bezbrižno, da samac ili obitelj takav trošak skoro i ne osjeti. No, kad se krenulo u žestoko prilagođavanje EU direktivama, edukaciju i preodgoj građana, njihovo uključivanje u zavrzlame i drame (koje, čini se, nikada, ali baš nikada neće biti ni posve rastumačene, a ni raspetljane) oko Kaštijuna, kao i u upućivanje o tome kakvo staklo se kamo odlaže i u čemu je razlika između ovakvog ili onakvog papira, gotovo je preko noći cijena odvoza smeća narasla do neslućenih visina.

Plaćanje s odgodom

I baš kad smo mislili da smo usvojili gradivo o plavim, zelenim, žutim, šarenim, ukopanim, klimavim, podzemnim, s kotačićima i bez njih spremištima, kontejnerima, kantama i koševima, neki građani su plaćanje računa za odvoz smeća, kojega su, usput rečeno, itekako naučili odvajati, sortirati, nositi i odvoziti na prikladno mjesto (a neki i na tuđe adrese, o, da!) počeli odgađati za idući mjesec. No, takve odgode nisu im donijele puno sreće. Jer od nekadašnjih prosječnih 25 kuna mjesečno, ili manje, mjesečni račinu za odvoz smeća narasli su na 101 kunu mjesečno. Računica je jasna, a razlozi su ostali ipak nerazjašnjeni do kraja. Valjda smo se plaćanjem viših računa morali solidarizirati s Kaštijunom, paradoksalno, a i novčano nagraditi tko zna koga te pritom žestokim odvajanjem otpada odraditi tko zna čiji posao. Navodno. Ne zna se ništa. Ni kad pitaš za prijatelja.  

Vodnjan, Labin i Pula samo su neki od gradova, o čemu je nedavno pisao kolega Paulo Gregorović, koje zahvaća novi val poskupljenja kada je riječ o smeću. Mislim da sada građane Istre više uopće ne zanima ni tko u kanti ima kakvu vrstu kartona, ni tko se bavi kompostom, ni radi li ovaj ili onaj pogon u Kaštijunu, ni koja je razlika između plastične boce i čepa. Građane zanima zašto se cifre na računima za odvoz smeća povećavaju i do kada će to trajati. I nikakav problem ne bi bio plaćati sve na vrijeme, uredno i bezbrižno, kao i kada smo bili ekološki neosviješteni, kada bi se digle i cifre na tekućim računima i platnim listama.

Podaci iz 2021. godine pokazuju da su u Hrvatskoj stvorena oko 450 kilograma smeća po glavi stanovnika, što je više od 1.766.560 tona komunalnog otpada. To je, navodno, bila najveća brojka u posljednjih četvrt stoljeća. No, to nas nimalo ne treba čuditi jer zaista živimo u svijetu ambalaže. Svaki proizvod je u nekom svom omotu koji je omotan omotom koji je tik do glavnog omota. I eto ti začas kilograma i kilograma smeća. Otpada kao u priči!

Istarski lideri

Među najnaprednije gradove po pitanju odvojeno prikupljenog otpada u periodu od prije dvije godine (ono što je prošlo uglavnom ispod radara), uz nekoliko gradova kontinentalnih dijelova Hrvatske, na popisu su se našli i istarski gradovi Buzet, Labin i Rovinj, koji su imali rezultate više od 40 posto. I onda, eto, umjesto nagrade u vidu smanjenja računa, građanima stiže neka druga "čestitka" - poskupljenje. Valjda ne razumijem(o) tu logiku. Kao da više radiš, a plaća ti je manja. To, izgleda, samo šefovi shvaćaju.

Nego, budući da su nam, po odgoju, kulturi i ponašanju prema otpadu i smeću općenito, uzor valjda napuljske ulice, sada smo, čini se, naglo zaboravili ona hitno usvojena znanja o razvrstavanju otpada. Zato odjednom bacamo što gdje stignemo, a i turisti su se sličnim gestama lako uključili u tu priču. Sad još za punu sliku, a i mirisnu sezonu, treba pričekati njihov dolazak u većem broju, otpad ugostiteljskih objekata, a već će se naći i nešto treće. I četvrto.

I Zagreb navodno grca u smeću, a žitelji metropole groze se ističući da ga nikada nisu vidjeli prljavijega. Ne znamo točno kako stvari stoje u glavnom gradu po pitanju nedostatka radne snage, ali u Puli i šire radnika nedostaje, gdje god se zagrebe, uključujući i one koji čiste za svima, uključujući i ljude i životinje.

Još i galebovi, koji su odavno izgubili kompas, baš kao i divlje životinje, po kvartovima urlaju i razvlače smeće. Dio pojedu, dio rastepu po ulicama. Tko zna pomažu li ili odmažu time i našim računima.  

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast