Mnogo je upitnika ostalo u zraku nakon odluke Ustavnog suda o ukidanju Zakona o izbornim jedinicama. Prije svega, zašto je za to trebalo proći trinaest godina i tri izborna ciklusa koji su provedeni na rubu zakona, te što će Miroslav Šeparović – bivši ministar pravosuđa koji je u javnosti poznatiji kao kum Vladimira Šeksa nego kao predsjednik "četvrtog tijela" vlasti u državi – učiniti ako se zakon ne promijeni do zadanog roka, 1. listopada 2023. godine? Hoće li se onda izbori – izborni se zakoni trebaju promijeniti najmanje godinu dana pred izlazak na birališta – odgoditi, održati u nelegalnim uvjetima, poništiti ili će sve biti OK kao prethodnih godina?

Promijeni li se Zakon o izbornim jedinicama u jesen ove godine, izbori bi mogli biti u jesen 2024., što premijeru Andreju Plenkovića i njegovoj raznobojnoj većini daje praktično produljenje mandata od nekoliko mjeseci. U tih nekoliko mjeseci mogli bi obnoviti pokoju kuću stradalu od potresa i kapitalizirati turističku sezonu, bude li ona dobra, pa bi time mogli zaraditi glasove. Kasniji izbori, istini za volju, odgovaraju i opoziciji; možda se do tada pojavi neki ozbiljniji izazivač u oporbenim redovima ili rejting Peđe Grbina poraste s 1,3 posto.

Glavno je ipak pitanje kako će izgledati izborna karta Hrvatske. Trenutno, izgledna su dva najjednostavnija modela, od kojih je jedan već najavio premijer, dok o drugima govore analitičari i trbuhozborci različitih političkih opcija. Plenković je, najavljujući početak rada na novom zakonu u rujnu, kad se vrate s kupanja, rekao da je realno da se u postojećim izbornim jedincima, kojih je deset, ne bira jednak broj birača. Konkretno bi to značilo da ih se u četvrtoj i petoj bira manje od 14, što se odnosi na Slavoniju, dok bi ih se u dalmatinskim izbornim jedinicama biralo više. Ovisi o broju birača i popisu stanovništva.

Druga je opcija o kojoj se govori promjene granica izbornih jedinica, po kojoj bi slavonske izborne jedinice bile malo proširene, četvrta sve do Koprivnice, pa bi u svima trebalo birati po 14 zastupnika. Promjene u jedinicama za nacionalne manjinu i za dijasporu, jedanaestoj i dvanaestoj, nisu predviđene.

Treća opcija koja je najmanje vjerojatna je posvemašnja promjena izbornih jedinica; od toga da se bira po županijama, pa do kombinacije razmjernog sustava stvaranjem izbornih listi koje bi davale dio zastupnika, dok bi drugi dio došao sa stranačkih listi. Tako nešto imali smo na izborima 1990. godine. To je i najmanja mogućnost, jer prve dvije najviše odgovaraju HDZ-u.

Naravno, u obzir treba uzeti i registar birača koji je nesređen i u kojem je oko 400 tisuća birača previše. Uglavnom se radi o građanima koji su iselili, a nisu odjavili biralište. Ili su ga odjavili pa sada imaju pravo, kao "nova dijaspora", glasati u Irskoj, Njemačkoj, Švedskoj ili gdje su već otišli u potragu za boljim životom.

Kako je najavio ministar pravosuđa, registar birača će se srediti, a ako se i ne sredi, podesit će se izborne jedinice kako vladajućima odgovara. SDP ih je mogao mijenjati kad je bio na vlasti, HDZ nema razloga da ih ne podešava kako mu to odgovara. Važan je privid da se svaki saborski mandat mjeri istom težinom, odnosno podjednakim brojem glasova.

Činjenica da je na prošle izbore izašlo tek 48 posto birača manje je bitna, iako ona pokazuje da izbori jesu legalni, ali nisu legitimni. To i nije bitno, važno je da se forma zadovolji, da su krojači izborne haljine zadovoljni i da Hrvate, naročito iseljene, očekuje svjetla budućnost.

Povezane vijesti

• Za ulazak u eurozonu napunite novčanike – kunama
• Je li ovaj čovjek konačno pravi izazivač za Plenkovića?
• Plenković poznaje Bruxelles, ali ne i svoje birače