"Sramote nas i vani!". S ovim je naglaskom jedan od novinskih portala objavio jučer vijest da je EU parlament ukinuo imunitet hrvatskom eurozastupniku Valteru Flegi. Dobro jutro. Hajde, idemo razgibati okice malo. I, kolutamo, kolutamo, kolutamo. Tako. A sad, iako smo otkrili toplu vodu, ipak ćemo se umiti ledenom vodom da razbudi i onaj zaostatak uspavanih.

Sada će mu RH moći suditi zbog štete od 539.000 kuna koju je nanio gradu Buzetu u vrijeme dok je bio gradonačelnik. Optužuje ga se da je svojedobno nezakonito povećao plaće sebi i svojim suradnicima, no radi se o ponovljenom suđenju. Na prvom je bio oslobođen svih optužbi.

Flego nije jedini europarlamentarac kojem je zbog sudskih postupaka u matičnim zemljama skinut imunitet parlamentarca. On je zapravo samo radio kako je naučio od svog prethodnika, bradatog čovječuljka kojemu se pozlati sve što dotakne. I bivši župan Ivan Jakovčić postao je bivši europarlamentarac 2018. kad mu je skinut imunitet zbog toga što je istovremeno bio u nadzornom odboru tvrtke Danka Končara i primao lijepi dodatni honorar od Afaraka. A to europarlament ne dopušta. Jakovčić je još 2014. dospio u centar pažnje europarlamenta kada je zbog jedne privatne tužbe austrijskog poduzetnika, koji je tužio Jakovčića za traženje mita, također zatraženo da mu se skine imunitet. Tako je jedna od najnaprednijih europskih regija osvojila još jedno prvo mjesto. Ono u broju eurozastupnika kojima je skinut imunitet.

Kamo sreće da su oni jedini hrvatski političari koji su nas osramotili u inozemstvu. Pipl mast trast as end fil et hom. Sve je to jedan dugi proces koji i dalje traje, i sva sreća da su ljudi u globalu bolji od većine političara, pa nas u mnogim zemljama ipak cijene i poštuju. Zahvaljujući pojedincima. Ne političarima.

Zahvaljujući političarima, i oni koji bježe u inozemstvo, mozgom za normalnim životom, nailaze na razne čudnovate situacije koje usporavaju njihov put do oporavka. Na primjer, ako je Hrvatska članica Europske Unije još od 2013. godine, i naši građani imaju apsolutno jednaka prava kao i svi dugi građani Europe, zar ne? Ne treba nam, na primjer, viza za dolazak u Irsku, zar ne? Nažalost, prvo pitanje s kojim se suočavaju već kod presjedanja na drugi avion u Amsterdamu je „Gdje vam je putovnica?“. Ali meni ne treba putovnica. Pogledajte moju osobnu. Ja sam iz Hrvatske. Hrvatska je dio Europske Unije. I onda s druge strane doleti šaka u želudac, „Zaista? Otkad?“. Dogodi se našoj djeci koja s obiteljima presele u daleke europske zemlje da moraju i nastavnicima i učenicima održati prezentaciju o toj nevidljivoj Hrvatskoj, ravnopravnoj članici Europske Unije, koja još uvijek nije ucrtana na njihovim geografskim kartama EU u učionicama. Vjerovali ili ne, u mnogim hrvatskim ambasadama imamo zaista divne, vrijedne i ljubazne ljude koji u inozemstvu žive i rade godinama. I iako su „prodisali“, kažu, svakodnevno gutaju gorčinu poslujući s državnim institucijama i bankama kojima neprestano moraju dokazivati da je RH članica EU. Dragi europarlamentarci, pa zar nije to bitka koju morate dobiti i prije bitke za teran?

Kako to da je Hrvatska nevidljiva? Kako to? Pa Hrvatska je nogomet! Hrvatska je turizam! Hrvatska je maslinovo ulje! Istina. Ali nisu svi ljudi na svijetu turisti. Nažalost, zato svi političari na svijetu jesu i turisti, i „zvijezde“. Ako su već na demokratskim izborima dobili glasove da zastupaju interese svojih građana, nitko im ne daje za pravo da u svijetu sramote nekoliko milijuna građana, a kamoli da dozvoljavaju zatiranje vlastite domovine. Na kraju krajeva, strelica se ponovo vrati na nas. One koji im daju ili ne daju glas da odlučuju o našim sudbinama. Nas nekoliko milijuna naspram njih nekoliko stotina.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast