Hrvatska nakon unutarstranačkih izbora u HDZ-u 15. ožujka nedvojbeno počinje gubiti tlo pod nogama. Izgubi li Plenković ovaj krvoločan bratoubilački rat, recimo to neuvijeno, dobrano smo nagrabusili. Ako iz bitke izađe kao pobjednik - ista stvar - loše nam se piše

Zlokobne martovske ide dolaze po glavu Andreja Plenkovića. Cezar ih, znamo, nije preživio, a njegova je smrt označila prijevremeni kraj Rimske Republike. HDZ, naravno, neće dijeliti tu sudbinu. Ta je stranka žilavija i od korova. Toliko je jasno. Hrvatska, međutim, nakon unutarstranačkih izbora u HDZ-u 15. ožujka nedvojbeno počinje gubiti tlo pod nogama. Izgubi li Plenković ovaj krvoločan bratoubilački rat, recimo to neuvijeno, dobrano smo nagrabusili. Ako iz bitke izađe kao pobjednik - ista stvar - loše nam se piše. Hrvatska u oba slučaja putuje desnim kolosijekom unazad.

Bijesna struja

Čak i prije nego što je Plenković u subotu predstavio svoj program za novi mandat na čelu stranke "Odvažno za Hrvatsku", kurs i diskurs unutarstranačke kampanje za izbore u HDZ-u, koja usput rečeno još uvijek službeno nije niti počela, a već je opako zavrela, upućivali su na radikalizaciju političkih afiniteta. Unutarnje desno krilo napokon je probilo Plenkovićevu centrističku barijeru i sad pod svoje okrilje stremi obgrliti ne samo čitav HDZ, već i, izgledno je, Miroslava Škoru i ostatak desnog bloka. A Plenković sada, očigledno je, trči uhvatiti korak s tom nabubrenom protuopcijom.

Ta je, u svakom svom izričaju nezadovoljna i bijesna, unutarstranačka struja, predvođena Mirom Kovačem, Davorom Ivom Stierom i Ivanom Penavom, dosad šutke čučala u prikrajku, no nipošto se ne može reći da je mirovala. Vidljivo je to ponajprije po brzinsko riješenoj kadrovskoj križaljci. U rekordno su se kratkom roku izazivači dogovorili tko cilja na koju poziciju stranačkog vrha. Ponajviše se dugotrajna kivnost reflektirala na promptnoj, odrješitoj i žestokoj aktivaciji, snažnom frontalnom napadu Milijana Brkića na aktualnog šefa i branitelja titule Andreja Plenkovića.

Oštro preusmjeravanje udesno dogodit će se, međutim, neovisno o rezultatu izbora za predsjednika stranke. Kovač ili Plenković - ishod je isti. Iako model izbora "jedan član, jedan glas" vrlo vjerojatno neće ugroziti Plenkovićevu poziciju na čelu stranke, u mnogočemu će osujetiti njegovu vladavinu umjerenog desnog svjetonazora. Znajući da SDP jača mišiće, HDZ-ovi se članovi neće pred parlamentarne izbore usuditi stranku oslabiti smjenjivanjem aktualnog šefa, niti će povući potez koji bi mogao destabilizirati Vladu. Ali s obzirom na to da izravno biraju i potpredsjednike, upravo će oni biti ti koji će Plenkoviću možebitno sastavljati tim.

Vraća dite materi

Tako bi umjesto premijerovih izabranika Tome Medveda, Olega Butkovića, Ivana Anušića i Branka Bačića, njegovi suradnici mogli postati već spomenuti Stier, Brkić i Penava te Petar Škorić, Tomislav Tolušić i Ivan Kujundžić, ljudi koji zbog naglašene nacionalističke retorike imaju veći koalicijski potencijal s još desnijima od sebe. No valja reći da između ta dva tabora nema prevelike razlike.

Sastav ekipe, eto, otkriva da ranjeni i osporavani Plenković također nišani debelo nadesno. Vraća dite materi. Osim Bačića i donekle Butkovića, njegova je postava od povjerenja znak ulagivanja unutarnjoj i vanjskoj desnici, svojevrsno priznanje poraza za pokušaj modernizacije i rekonstrukcije HDZ-a. Stranka koju vodi, shvatio je, nije spremna za promjene. O tome najbolji govori činjenica da je za šefa izbornog stožera odabrao ministra obrane Damira Krstičevića. Vidjelo se to, međutim, još u vrijeme predsjedničke kampanje kad je u drugom krugu Brkić uletio u stožer Kolinde Grabar-Kitarović kao mesija koji će preko noći navabiti odmetnute HDZ-ove glasače.

Od subote je to samo puno jasnije. Plenkovićev program sastoji se od takozvana četiri stupa: domoljublje i promicanje nacionalnih interesa, obiteljske vrijednosti i demografska revitalizacija, pravedna i učinkovita država te uspješna i razvijena Hrvatska. Na skupu u Mimari, gdje je predstavljen sadržaj, Plenković nije propustio podsjetiti na "povijesnu važnost prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, utemeljitelja stranke", a spomenuti su i ziceri desničarskog glasačkog legitimiteta - hrvatski branitelji. HDZ će nadalje gaziti putem, rekao je Plenković, državotvornosti, domoljublja, demokršćanstva, narodnjaštva, suverenizma. Obećao je i da HDZ nikad neće pristati na reviziju ugovora između Vatikana i Hrvatske.

Zdravka Bušić potvrdila je potom da HDZ neće uzmicati od Tuđmanove politike, a ustvrdila je i da će se Plenkovićev HDZ boriti za prava Hrvata u BiH te za čvrsto pozicioniranje Hrvatske u europskoj obitelji. Tomo Medved je odlučio svojom funkcijom zamjenika predsjednika HDZ-a služiti Hrvatskoj s istom vjerom kao i u Domovinskom ratu.

Sve je, vidimo, pobrojano. Suverenizam, domoljublje, Crkva, Domovinski rat, branitelji i Tuđman. Na te nacionalističke sedimente ne bi imala što dodati niti Ruža Tomašić. Hrvatska se vraća konzervatizmu.

Izborni potencijal

Ovi unutarstranački izbori imat će i jedan intrigantan ishod. Napokon će na vidjelo izaći je li zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić doista mađioničar, čarobnjak terenskog zanata ili tek slučajni mit bez pokrića. Brkić je, po svemu što smo dosad vidjeli, na Plenkovića nabrušeniji od Davora Bernardića. Šefa HDZ-a optužio je za koješta: podjelu u stranci zbog ratifikacije Istanbulske konvencije, nedostatak hrabrosti, brzine, efikasnosti i odlučnosti u donošenju odluka te za okruživanje poslušnicima i stvaranje kulta obožavanja vođe.

Plenković to sad sve ima osporiti ovom "Domoljubnom kampanjom", dok se Brkić treba nadati da će mu to i uspjeti. Iako bi jačanje unutarnje desnice donekle osnažilo HDZ-ov izborni potencijal na parlamentarnim izborima, i Stier, i Kovač, i Penava, i Brkić moraju stremiti Plenkovićevoj pobjedi. Paradoksalno, ali istinito. SDP je možda počeo rasti prerano i vrlo će se vjerojatno ispuhati baš u vrijeme kada bi trebao biti najjači, no predsjednička je utrka pokazala da ništa ljevicu ne mobilizira kao animozitet prema tvrdoj desnici.

Pobjedi li Kovač, socijaldemokrati se neće morati pretjerano truditi animirati građane. Izaći će na izbore sami, čim ugledaju dugačke redove na biralištima u Mostaru. Stoga, jedino s Plenkovićem na čelu HDZ ima šanse opet sastavljati većinu. Bit će to možda opet tanašna i slabašna većina, ali bit će većina.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast