Bez ikakvog pretjerivanja, uvjeren sam da bi se u poslovnim školama od formata trebala izučavati priča o kobasicama u Svetom Petru u Šumi kao primjer kako se uspješno, upravo spektakularno, gradi identitet male, široj javnosti gotovo nepoznate urbane sredine
Rene Bakalović
Za Sveti Petar u Šumi prvi sam put uopće čuo u kontekstu kobasica. Prave istarske kobasice, vidjet ćeš, rekli su mi prijatelji iz Istre. Gdje, upitao sam? U Svetom Petru u Šumi. Otišao sam, kušao, ugodno se iznenadio i stekao nove prijatelje, zanesenjake koje je okupio načelnik Mario Bratulić. Osvjedočio sam se kako taj "najveći hrvatski grad od kobasica" nije vic. Zato me ove godine nije iznenadila Hrvatska kuća od kobasica, multimedijalni paviljon, središnjica ovogodišnjih i budućih kobasičarskih manifestacija u Svetom Petru u Šumi.
Ovo po svemu reprezentativno moderno zdanje posveta je opsjednutošću potrage za vrhunskom kobasicom koja nije samo istarski i hrvatski fenomen, ona je pojava koja krasi gastronomski identitet mnogih nacija, poput Nijemaca, primjerice. Oni su izdali čitave enciklopedije posvećene univerzumu kobasica, izmislili znanost posvećenu ovoj temi, Wurstologie. No, ova naša kuća od kobasica jedinstven je koncept, a manifestacija "S klobasicom u Europu" raste ubrzanim tempom, o čemu najbolje svjedoče pripreme za ovogodišnja događanja počevši s vikendom usred svibnja (od 13. do 15.). Bez ikakvog pretjerivanja, uvjeren sam da bi se u poslovnim školama od formata trebala izučavati priča o kobasicama u Svetom Petru u Šumi kao primjer kako se uspješno, upravo spektakularno, gradi identitet male, široj javnosti gotovo nepoznate urbane sredine.
Od prve konkretne zamisli, kobasičarske fantazije, do današnjeg statusa prošlo je tek jedno desetljeće. Hiža je izgrađena, pandemija nakon dvije godine nije više nepremostiva zapreka, vizija je na čvrstim nogama s jasnom i uvjerljivom tendencijom rasta. Kao što sam se sam odmah odazvao na poziv da pomognem u organizaciji ovogodišnjih svibanjskih i budućih događanja, tako mi nije bio problem brzo privući prijatelje profesionalce da nam se pridruže na putovanju s klobasicom u Europu, počevši s kuharskim zvijezdama, domaćim i inozemnim (Tomaž Kavčič, Branko Ognjenović, Tomislav Špiček).
Naime, Sveti Petar u Šumi nije samo destinacija na kojoj se događaju kobasičarske manifestacije sada već nekoliko puta godišnje. Entuzijasti koji su ju pokrenuli šire svoju tvrdoglavu strast tako da se profesionalci sada već nadmeću s novim recepturama za kobasice (osobito vinske i pivske) i jelima od kobasica.
Dio te nevjerojatne kulinarske dinamike materijalizirat će se već ovoga svibnja. Taj je gastronomski kotač zamašnjak sada već stekao takvu brzinu da ga više nije moguće zaustaviti pa ni usporiti. Ambiciozna kobasičarska priča već prelazi suhomesnate okvire. Tako prijateljica Ana Herović, slastičarkam iskušava prve prototipove torte "Sveti Petar u Šumi". Usput rečeno, nju je već i sam pamtljiv toponim Sveti Petar u Šumi privukao da osmisli originalnu recepturu primjerenu imenu i okolišu.
Identitet izgrađen na istarskoj klobasici zanimljiv je u još jednom kontekstu. U tri desetljeća od hrvatskog osamostaljenja Istra je izrasla u regiju internacionalno prepoznatljiva kao prvorazrednu gastronomsku destinaciju, što je danas općepoznat i općepriznat status. Taj je doseg danas neupitan, poticajan za druge hrvatske regije.
No, zanimljivo je da sam u priči s pokretačima ovog fenomena, "istarskim gastronomskim začinjavcima", umjesto samohvale čuo bojazan da bi se istarski gastronomi mogli uspavati na postignutom. Vino, masline, tartufi, moćni su alati, ali treba ih koristiti na nove načine i tražiti stalno nove. Upravo tako. Kobasice su takav savršen alat. Istarske klobasice postavljaju visoke kobasičarske standarde u svojoj središnjici u Svetom Petru u Šumi. Tu se danas prezentiraju i ocjenjuju drugi regionalni i međunarodni kobasičarski i suhomesnati dosezi. Na gastronomskoj karti svijeta mali je istarski gradić na sebe upečatljivo skrenuo pozornost znalaca. Kapa dolje!