Realan promatrač trenutnu situaciju u Istri, kad se uzmu u obzir tri važna i zanimljiva događaja u samo nekoliko dana, ocijenio bi čistom peticom.

U regiji veličine omanjeg zapadnoeuropskog grada u zadnjem predizbornom tjednu ubrzan je završetak gradnje Istarskog ipsilona, probija se druga cijev tunela Učka, vodnjanski Infobip, kao vodeća globalna kompanija u jednom dijelu IT industrije, krenuo je na financijskom tržištu u nesumnjivo uspješnu potragu za 500 milijuna dolara potrebnih za širenje poslovanja, dok se BAT odlučio za nastavak proizvodnje duhana u Kanfanaru te dodatno ulaganje od 200 milijuna kuna.

Rast i opstanak

Davno su prošla vremena kad se tvrdilo da je Istra neželjeno dijete Hrvatske, slijepo crijevo, Poluotok koji Zagreb politički nije volio, a još manje razumio u njegovoj povijesnoj specifičnosti. Aktualna državna vlast, kroz financiranje cestovne prometne infrastrukture, nakon koje na red dolazi revitalizacija željeznice, mijenja Istru nabolje, omogućava ovoj naprednoj i modernoj regiji da se još kvalitetnije integrira u Europu. Paralelno s time, rastom Infobipa i opstankom BAT-a provodi se, u prvom slučaju uz pomoć domaće pameti, a u drugom uz asistenciju stranog kapitala, diversifikacija istarskog gospodarstva i smanjuje opasna ovisnost o turizmu.

Od ove tri, dvije situacije, Infobip i BAT, definitivno zaslužuju još koji redak više. Prvo Infobip. Način na koji je stvoren, ono što radi i svjetski utjecaj koji ostvaruje uskoro bi ga mogli učiniti toliko prepoznatljivim da će postati toliko jak za promociju Istre i Vodnjana, odakle je uspjeh pokrenut i u kojem se i dalje odvija, koliko je to za afirmaciju Hrvatske u jednom trenutku bio Davor Šuker, a poslije Luka Modrić. Uopće nije isključeno da bi prva asocijacija na Istru, osim mora, prirode i, općenito, turizma, te neizostavne Arene, uskoro mogao biti upravo Infobip.

Državni interesi

Drugo, BAT: prekjučer je i službeno potvrdio da sa svojom proizvodnjom duhana ostaje u Hrvatskoj. Vijest da ne može biti bolja. Sačuvane su tisuće radnih mjesta i osigurane uplate stotina milijuna kuna u proračune. No odluka BAT-a o nastavku proizvodnje u Hrvatskoj nije pala kao dar s neba. Rezultat je dugih pregovora i usklađivanja porezno-trošarinskih politika u okviru Ministarstva financija. Ključnu ulogu u tome je imao premijer Andrej Plenković. Kad su komplicirani pregovori zapinjali, premijer ih je blago poguravao naprijed. Točno koliko je trebalo. Situacija je razriješena tako da svjetski igrači s udjelom na hrvatskom duhanskom tržištu sada igraju pravednu utakmicu. To je omogućio Plenković kao prvi čovjek Vlade, gurajući ponekad strmom uzbrdicom vagon pun nerazumijevanja. Pritom je zaštitio državne interese. Na kraju se pokazalo da ovdje ima prostora i za BAT, s već pripremljenom strategijom izlaska iz Hrvatske koja bi se provela da se okolnosti na tržištu nisu promijenile, ali i za Philip Morris koji ne može biti privilegiran, kao što to uostalom nije i ne može biti BAT. Dodatna dobra okolnost u konačnom raspletu tihog duhanskog rata BAT-ova je odluka o ulaganju 200 milijuna kuna u nove proizvodne linije. No ni taj dar nije pao s neba, tek tako. Prije svega je rezultat kvalitetnije poduzetničko-investicijske klime u Hrvatskoj. Realno, da to u BAT-u ne osjećaju, otišli bi odavde. Ionako su u procesu restrukturiranja koji se odvija na globalnoj razini zatvorili neke tvornice. Kanfanar je opasno visio, na tankoj niti. No Plenković i Vlada, uz asistenciju HDZ-ovog istarskog saborskog zastupnika Antona Klimana, koji je pravodobno alarmirao o tom problemu, uspjeli su gotovo izgubljenu situaciju s prijetnjom odlaska BAT-a pretvoriti u pobjedničku. Hrvatskoj i Istri nužno je potreban ovaj oblik proizvodnje. On, u konačnici, generira golemi izvoz, i to isključivo, u 100-postotnom iznosu, čistog hrvatskog proizvoda u koji je ugrađena, do zadnjeg detalja, domaća sirovina.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast