"Ako Bog da zdravlja, bit će i bolovanja", stara je uzrečica, a danas bi to moglo biti aktualnije nego ikada. No, to je možda jedna od najdelikatnijih tema uopće, koja ima dva lica i naličja koja su toliko delikatna, da je vrlo teško o tome bilo što reći. Osobi koja je bolesna i koja ima samo jedan san - ozdraviti, itekako teško padaju provjere šefova, komisija i drugih da dokaže da je bolesna, osjeća se kao da je nešto zgriješila, samo iz razloga što se razboljela. I uz to što je kući, bolesna, a kada si bolestan uglavnom si jadan i nikakav, s manjom plaćom, brdo zaostataka, kao na poslu tako i kući, još moraš dokazivati da nisi kriv, da si stvarno bolestan.

I zašto to? Pa zbog onih lažnih pacijenata kojih ima svugdje, ne samo u Puli, Istri, Hrvatskoj, ovom sistemu ili onom, nego u svim prostranstvima zemaljske kugle, i nerijetko su i vješti manipulatori koji znaju kako od liječnika, koji su malobrojni, preopterećeni birokracijom, normama, svime i svačime, iskamčiti bolovanje, nerijetko im namećući i grizodušje u slučaju da im uskrate bolovanje.

A zdravlje je jedna od najdelikatnijih tema. Oni koji nisu imali ozbiljnijih zdravstvenih problema - bilo osobno, bilo u obitelji, teško da mogu uvijek razumjeti bolesti i bolesne ljude, njihove probleme, prohtjeve i zašto im je potrebno bolovanje. Pošto je ta tema toliko složena, nerijetko se nameće i pogrešan stav da ljudi koji su bolesni trebaju isključivo ležati i ne izaći iz kuće, iako neke bolesti zahtijevaju upravo svjež zrak, kretanje, i da je sve to različito od bolesti do bolesti, od dijagnoze do dijagnoze, od osobe do osobe, i da nametanje grizodušja nikome neće pomoći i nikome ne pomaže.

Dakako, s druge strane poznate su i priče o vremenima kada su se masovno uzimala bolovanja za rad u kampanji, kada se trgalo, kada su se išle preko brati jabuke, kada su se brale ulike ili štogod drugo, jer ipak treba podebljati kućni budžet. Bilo je, tijekom godina, i podosta takvih priča, o kojima bi se mogli snimiti zanimljivi filmovi ili napisati zanimljive priče inspirirane istinitim događajima.

A treća stvar je da ne "trpe" svi na isti način bolesti. Kod nekih bolesti neki će željeti raditi, da budu okruženi ljudima i da ne padnu u depresiju, a drugima će spas biti kuća, krevet i osama, i to ne iz hira, nego iz stvarne ljudske potrebe.

Kao što se učestalo koristi Tolstojeva uzrečica "Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način", tako se može reći i da je svaka bolesna osoba bolesna na svoj način i da je to jedno od najdelikatnijih i najintimnijih pitanja uopće.

Povezane vijesti

• Grad svjetla
• Jezični otok
• (P)okrenimo se!