Ilustracija, Zlatko Crnčec (Reuters, Snimio Davor Kovačević)
Nekoliko dana pred europske izbore DP je ponovo zaoštrio igru na ideološkom frontu. Zahtijeva se zabrana jugoslavenske komunističke zastave zbog toga jer se pojavila na Paradi ponosa. Kritizira se ministrica kulture zbog njenih stajališta oko Jasenovca, a traži se i da se HDZ i DP koordiniraju u javnim nastupima kada su u pitanju svjetonazorske teme. Akteri ove nove ideološke ofenzive su saborski zastupnici Stipo Mlinarić Ćipe i Ivica Kukavica. HDZ smiruje strasti, ali HSLS se čak malo i ruga DP-ovcima. Dakle, još jedan problem u vladajućoj koaliciji.
Treba, naravno, reći i da je nošenje jugoslavenske komunističke zastave na Gay Prideu zaista nešto krajnje bizarno. Djevojku koja ju je nosila netko je uvjerio da je jugoslavenski komunizam bio pravi mali raj, iako je realna situacija bila potpuno suprotna. Jedina parada koja je bila dozvoljena bila je ona vojna.
Desnica nikako da postane sposobna dobro iskomunicirati čak i stvari kojima s pravom prigovara, a kamoli one u kojima je u krivu. Nema tu nikakvog osjećaja koliko je Jasenovac krajnje delikatna tema. Javno bavljenje njom zahtijeva krajnju pažnju. Kada se govori o tome, tu treba paziti na svaki zarez, na svaku intonaciju. Na to kako krajnje precizno i pažljivo izreći svako stajalište. I dobro poznavati tematiku o kojoj se govori.
Ali logično je ovo što DP sada radi. Oni naprosto štite svoje političke bokove koji su postali jako slabi nakon što je stranka ušla u Vladu preuzevši samo tri gospodarsko-tehnička resora, a ni jedan svjetonazorski. Izvan dosega domovinaca ostali su i resor kulture i znanosti, kao i onaj koji se brine o znanosti i visokom obrazovanju. A poznato je da nije DP dogurao do 14 saborskih zastupnika inzistiranjem na potrebi veće proizvodnje hrane i dodatnog jačanja prehrambene industrije. Do tog se rezultata došlo pomoću kritike neprocesuiranja ratnih zločina tijekom opsade i pada Vukovara, snažnom protivljenju ilegalnim migracijama i rodnoj ideologiji, te stalnim napadima na Milorada Pupovca i SDSS. Uspjeh je polučen samo u ovom zadnjem. Ni Pupovca ni SDSS-a više nema u Vladi. Ima li ih i dalje u vladajućoj većini, barem neformalno, nije još uvijek baš do kraja jasno. Barem ne dok se ne vidi tko će na kraju biti predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Pupovac ili netko drugi.
A od ostalog nije napravljeno gotovo ništa. Tjednik Novosti i dalje neometano izlazi, Istanbulska deklaracija nije deratificirana, muzej žrtava komunizma tek je nejasno i gotovo pa uvredljivo obećanje, a na čelu Ministarstva kulture i medija i dalje je Nina Obuljen Koržinek. A na granicama i dalje nema ni vojske niti bodljikave žice.
Jedini koji je iz DP-a u zadnjih mjesec dana jasno javno govorio bio je Stjepo Bartulica. On je izašao s četiri jasna i čvrsta svjetonazorska zahtjeva, čime je DP ponovo uspostavio kakvu-takvu komunikaciju sa svojim biračima. I zamjenik predsjednika stranke Mario Radić je shvatio da stvari ne idu nabolje te je cijelu jednu emisiju Bujice potrošio na to da uvjeri stranačku i biračku bazu da DP čvrsto stoji na vrijednostima na kojima je inzistirao prije i tijekom izborne kampanje. Ali kao da stranka kao cjelina nije podržala ove njihove istupe. Čak je došlo i do javne polemike između Radića i predsjednika DP-a Ivana Penave oko toga tko će od njih ići na koordinacije vladajuće koalicije. Ako nečeg takvog uopće bude.
Ako u nedjelju DP osvoji taj jedan europski mandat, stvari će normalno ići dalje. Međutim, ako se ne uspije prijeći prag mogla bi nastati drama. Neće biti sve isto čak i ako se osvoji mandat, ali ne komforno, već u zadnji čas na način da se to postigne uz marginu od tek par desetaka glasova. Međutim, sva istraživanja javnog mnijenja pokazuju da će DP gotovo sigurno osvojiti to jedno mjesto u Europskom parlamentu.
Ali ni tu neće biti kraj problemima DP-a. Naime, u Bruxelles će otići baš Bartulica, dakle jedini saborski zastupnik DP-a koji zna jasno i precizno svjetonazorski govoriti. Sviđalo se nekome to što on govori ili ne, ali to je nešto što birači DP-a očekuju od svoje stranke. Ako on ode u Europski parlament, ostat će praznina u klubu zastupnika koja će se teško popuniti iz postojećeg stranačkog kadra.