Dubravko Grakalić/Arhiva Glasa Istre
Šef Vlade i HDZ-a Andrej Plenković ispalio je najučinkovitije streljivo u kampanji za lokalne izbore. Uz brojna lokalna i regionalna obećanja što smo ih ovih tjedana čuli od političara nižeg ranga – koja nas jasno podsjećaju na izreku „Prvo obećaj, a kasnije ćemo vidjeti“ što se pripisuje Napoleonu – od Plenkovića smo čuli kako će Vlada promijeniti, uz neupitnu podršku parlamentarne većine, Zakon o trgovini. I to njegov najvažniji dio koji se odnosi na rad nedjeljom pa će se po usvajanju zakonskih izmjena u trgovini raditi maksimalno 16 nedjelja u godini, dok će ostalih četrdeset nedjelja trgovine biti zatvorene.
Drugim riječima, trgovine i trgovački centri biti će otvoreni za trajanja turističke sezone, tri mjeseca, i u prosincu, kada trgovci naprave velik promet uoči božićnih i novogodišnjih praznika. Takva pravila propisana su očito po uzoru na Austriju i Njemačku, gdje nema šopingiranja nedjeljom – ali se mogu kupiti novine na kiosku, gorivo na benzinskoj crpki i kruh u pekarnici.
Plenković je ponudio zakonsko rješenje kojim će, paradoksalno, biti zadovoljni i „crni“ i „crveni“. Konzervativci naslonjeni na crkvene krugove podržat će promjene jer je i sam bog odredio nedjelju kao dan odmora, pa je i sam na taj dan odmarao. Sindikati i ljevica koja se buni zbog prekomjernog iskorištavanja radnika – naročito onih koji u prekarnim uvjetima rade po trgovačkim centrima – već godinama također traže ograničavanje rada nedjeljom. Na svoje će doći političari s crvenim karanfilima koji dijele prvomajski grah u doba kada pandemije nema te lideri Radničke fronte koji poručuju da je „neradna nedjelja pravo radnika i točka“.
Zanimljivo je kako i RF i Željka Markić, ikona katoličke desnice i šefica udruge U ime obitelji, kažu da je proglašenje neradne nedjelje prava blagodat za blagajnice u supermarketima i uopće za trgovački sektor koji zapošljava 180 tisuća ljudi.
Liberalne stranke – osim HSLS koji je u koaliciji s HDZ-om – te pojedini ekonomisti što zagovaraju ideje surovog kapitalizma i ideje Miltona Friedmana – ne prihvaćaju neradnu nedjelju kao mjeru života u Hrvatskoj. Za neke je to pak podilaženje crkvenjacima, za druge popuštanje „komunistima“, dok treći proizvode računice po kojima će se stvoriti višak radnika ako trgovine cipelama ne rade nedjeljom.
Rasprava na temu neradne nedjelje trajat će, jasno je, nekoliko narednih mjeseci jer je Vlada i same zakonske izmjene namjerila uputiti u javnu raspravu. Odluku će donijeti vladajuća parlamentarna većina koja se, baš uoči lokalnih izbora, na koalicijskom sastanku dogovorila da će se raditi nedjeljom. HDZ na tome svakako dobiva – iako je onima koji će izaći na lokalne izbore važno hoće li im se asfaltirati cesta, nije im nebitno hoće li raditi i dućan koji se u njoj nalazi. S obzirom na sljubljenost ideje neradne nedjelje s glasačima desnice i desnog centra, ali i neliberalne ljevice, (ne)rad nedjeljom bit će jedna od tema koje presuditi rezultate izborne nedjelje 16. svibnja.