Davno prije rata počinjena su teška zlodjela protiv Hrvata i Slovenaca Julijske Krajine, izmedju 1918. i 1922. godine, kako bilježi istarski publicist Ernest Radetić, koji kao prognanik odlazi u Zagreb i u Istru se nikad ne vraća:

»Stvarne štete nanesene našem narodu, prije dolaska fašista na vlast, palež i razaranje hrvatskih i slovenskih ustanova, kuća, poduzeća, gospodarskih zgrada, po zaprisegnutim procjenjiteljima, prijavljene vlastima Kraljevine Italije, iznose ukupno 35 milijuna osamstopedesetpet tisuća i stodvije lire. Usporedbe radi, samo Narodni dom u Puli, zgrada na četiri kata, procijenjene je vrijednosti od pet milijuna tadašnjih lira«...

Istodobno, dok se dešavaju strašne ratne epizode, za koje priznaje uzročno-posljedičnu povezanost sa fašističkim zvjerstvima i nimalo nam skloni biskup Santin; po Istri se zbivaju nebrojena, strašna zvjerstva fašista i nacista.

Evo izvadaka iz hrvatskog ratnog tiska istarskog, »Glasa Istre« i »Hrvatskog lista«:

»U noći između 8. i 9. siječnja 1944. godine, nacifašisti su u Šajinima strijeljali pedesetjednog rodoljuba, i spalili selo i žrtve. Iste noći u Bokordićima strijeljali su dvadesetdvoje rodoljuba... Banditi koje su predvodili De Pietro i Gasparini iz Pazina, otišli su u Grdoselo da pljačkaju. Strijeljali su deset seljaka a jednog objesili...

Lipa, upamtite to ime. Lipa, to je strašna priča koja će ući u povijest, ispripovijedao je to jedan domobranac koji je prisustvovao zločinima u Lipi i koji se kasnije predao našim borcima. On je ispripovijedao da su u strašnim mukama u zapaljenoj školi i kući Josipe Simčić našla smrt dvijestotine pedesetsedam stanovnika...

U Šegotići deset novih žrtava ostalo je ležati u krvi; Ivan 67 godina, Mate 73, Roko 66, Josip 65 i Ante Šegota 56 godina; te Peruško Ante 56, Josip 46, i Grgo 39, i Siljan Ivan 65 godina...

Na Krasu spaljena sela Račevac, Rašpor, Trstenik, Vodice, Dane i Klenovšćak, odvedeno mnogo ljudi, u Danama je starac Roko Poropat s nožem u ruci branio svoju kuću, odsjekli su mu ruke i noge i bacili ga u oganj...

U selu Račja Vas banda fašistička strijeljala je sedam djevojaka, i malu Milku od jedanaest godina...

Pazinski fašist Mizan ima na svojoj duši oko stotinu poklanih ljudi.. neki dan je Barbaru Šverko pred vratima kuće ustrijelio iz šmajsera...

Fašistički banditi uhapsili su u općini Oprtalj drugaricu Ines Ipša, kćer Umberta, banditi su je zaklali pred očima stanovništva, kad su ubili žrtvu, banditi su se zabavljali nagrđivanjem tijela bajunetima... Nadaliji Marečić muža su zatvorili fašisti,.. zatim su odveli nju i osmogodišnju kćer u Pazin, gdje su je ubili...

Foškicu su ćapali fašistički krvnici.. hitali su je u šternu i dizali van z konopi. Njeno mlado tilo fašisti su silovali, pokle su je ubili...

Istrani će dostojno osvetiti svoga svećenika! Poslije nezaboravnog druga, svećenika Šime Milanovića, pao je evo još jedan narodni svećenik za bolju budućnost naše napaćene Istre i njenog junačkog naroda. Slava rodoljubu svećeniku Marku Zelku...

Stanka iz Ježenja pitali fašisti prije vješanja da li što želi, »želim smrt fašizmu!«, uzviknuo je... U Brgudcu ubili fašisti dvije žene i jednog starca... Kotar Kras, ubijene dvije drugarice iz Svetog Mateja, prethodno su ih žive pekli... Obješena tri mladića u Pazinu... Lisac, ubijena Polonija Valenčič od 82 godine i stari Gržinčić od 90... Kod Pule ubili i rasjekli na komadiće našu drugaricu Lili Nojman... Fašistička banda iz Pule ubila je u Trlji, Prodol, invalida Petra Bulića i umobolnog Ivana Gletića...

U bolnici u Puli oporavlja se se Ruža Petrović iz Režanci,.. odvučena je u polje, silovana, i naposljetku, da ne bi mogla prepoznati svoje mučitelje, četvorica su je držali, a peti joj nožem iskopao oči...

Kako javlja Glas Istre, »vojni sud 11. korpusa osudio je na smrt ratnog zločinca Alfreda Gaspija iz Pule, koji je kao talijanski oficir kriv za zlodjela počinjena nad narodom kotara Hreljin i Kraljevica, taj izrod je po narodnosti Hrvat«...

Surovost opisanih zbivanja potresa, dakako, i dan danas, više od pola stoljeća kasnije; jer, čovjek nije tek on sam, on samim sobom, čovjek je gotovo svevremeno biće, koje u sebi sažima nekoliko generacija vlastitih predaka; ja san rojen 1939. lita, ma ja san bija z didon mi Juron na fronti na Soči 1917., i lipo vidin generala Borojevića na bilen konju; kako ča san bija z našin galijoton i proti Turkon valje poli Lepanta prije četiri stotine lit; ki utac sinu i did unuku cilega živlienja povida junačke i čovične štorije, i tako cila historija nan gre u moždane, u živce, u krv...

(Nastavak u sljedećem broju)

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast