PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ
Valja uništiti riječku petokraku, naciljati je bacačem tromblona i izrokati da se sve puši
Ministarstvo, taj neodređeni subjekt, ta melasa, baca se kao međed iz zasjede, krajnje neoprezno napada svoju žrtvu, u ovom slučaju zvijezdu petokraku, i grebe joj kandžama lice. Time poziva i druge da učine isto. No, sutra kada netko samo zbog petokrake razvali spomenik palim borcima u, ne znam, Bilicama, Ministarstvo će se ograditi, napisati da je to vandalski čin. A to što je samo poticalo da se spomenik satre, uništi, sravni sa zemljom, neće nikome ići na dušu. Jer duše tu ni nema, samo potpis - Ministarstvo hrvatskih branitelja
Ministarstvo hrvatskih branitelja, ne samo ministar, doministar, pomoćnici ministra, državni tajnici, neki tamo pogrbljeni lik koji u zakutku zatamnjene kancelarije liže državne biljege, niti portir, već čitavo Ministarstvo pozvalo je na rušenje većine spomenika palim borcima u Drugom svjetskom ratu, ono što se tako sustavno već činilo ranih '90-ih, a događa se i danas. Nikako drugačije ne može se protumačiti reagiranje koje, dakle, ne potpisuje nitko, već svi pod okriljem Ministarstva hrvatskih branitelja. U njemu se, naime, osuđuje umjetnička instalacija, isticanje zvijezde petokrake na Riječkom neboderu.
"Isticanje zvijezde petokrake neprihvatljivo nam je zbog svih naših žrtava, posebno kada znamo kako se tim činom otvaraju rane obiteljima čiji su najmiliji poginuli pod tim simbolom", piše u reagiranju. Drugim riječima, antifašizam je navedenom ministarstvu neprihvatljiv, kao i revolucionarni pokret koji se borio za radnička prava i pravednije društvo. Jer ne mogu oni, ti ljudi skriveni iza državne institucije, vidjeti taj, za njih, simbol zla pod kojim su se ljudi borili protiv nacizma, fašizma i ugnjetavanja svake vrste. Ono što se kasnije događalo može samo pokvarenom, manipulativnom umu biti povod da antifašistički, revolucionarni simbol dovede u vezu sa stradanjima u novijem ratu. Istina, vojnici JNA, koji su napadali Hrvatsku, nosili su tu istu zvijezdu petokraku, ali ona im je bila tek pribadača na kapi koju će ionako ubrzo zamijeniti šajkačom.
Na njihovoj liniji
Ne, Ministarstvo, taj neodređeni subjekt, ta melasa, baca se kao međed iz zasjede, krajnje neoprezno napada svoju žrtvu, u ovom slučaju zvijezdu petokraku, i grebe joj kandžama lice. Time poziva i druge da učine isto. No, sutra kada netko samo zbog petokrake razvali spomenik u, ne znam, Bilicama, Ministarstvo će se ograditi, napisati da je to vandalski čin. A to što je samo poticalo da se spomenik satre, uništi, sravni sa zemljom, neće nikome ići na dušu. Jer duše tu ni nema, samo potpis - Ministarstvo hrvatskih branitelja.
Ono što budi nadu, ali samo nakratko, jest da Ministarstvo poštuje "slobodu izražavanja i umjetničkog izričaja". No, odmah zatim dodaje da "smatra neprihvatljivim isticanje simbola pod kojim je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku i pod kojim su u Domovinskom ratu počinjeni brojni zločini". Ministarstvo, međutim, prešućuje da je u riječku petokraku zabodeno 2.800 krhotina stakla kao podsjetnik na 2.800 poginulih boraca u bitki za Rijeku. Ne odgovara mu da se zna njegova manipulativna namjera. Uloga Ministarstva u ovom je slučaju huškačka, a huškanje ne ide bez skrivanja činjenica. Tome zorno u prilog ide navod iz reagiranja da je "riječ o političkoj provokaciji koja je uznemirila ne samo hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata nego i brojne građane te kako se takvim činom potiču ideološke podjele u društvu". Ministarstvo je, naime, sigurno da je petokraka uznemirila branitelje i stradalnike, pa i mnoge građane. Koliko je branitelja i stradalnika uznemireno i koliko je to mnogo građana? Jesu li u Ministarstvu brojali tko ih je sve zvao, jesu li imali otvorenu telefonsku liniju, jesu li lizača državnih biljega preusmjerili na uzavreli telefon?
Uostalom, što se Ministarstvo branitelja ima bakćati u nešto što ljudi iz tog resora razumiju kao da im pričaš gaelskim jezikom? Ali, eto, oni su za slobodu izražavanja i umjetničkog izričaja. Mo'š si misliti. Sve bi zabranili i ukinuli samo da im ponudiš prst. Osim, naravno, "umjetnika" na njihovoj liniji. Oni bi dvorske pjesnike, pjevače, oni bi da im slikari naprave portrete uže i šire obitelji, oni bi da se o njima snimaju pozitivni dokumentarci. Samo bi pod tim uvjetima bili zadovoljni.
Nužno djelo
Ti potpisnici reagiranja nisu se borili ni za kakvu slobodu. Da jesu, onda bi petokraku na Riječkom neboderu gledali s ponosom i zadovoljstvom što žive u otvorenoj, tolerantnoj i slobodnoj državi. Ali to u nas nije slučaj. Valja zato uništiti zvijezdu, naciljati je bacačem tromblona i izrokati da se sve puši. Ako neki trmblon i omane, nema veze, samo nek' se dimi.
Kao odgovor na huškačku retoriku najbolje je citirati talijanskog kustosa i kritičara Giacinta Di Pietrantonija koji o Cvijanovićevoj riječkoj petokraki piše: "U svom biću zamrznute slike prošlosti i sadašnjosti, ovo djelo postaje nužno u kaotičnom vremenu u kojem su demokratske slobode dovedene u pitanje. Podsjeća nas da se nikada ne smijemo prestati boriti za naše civilizirano biće (…). Ona je spomenik koji nam danas treba više nego ikada."
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
