Svibanjske svečanosti pri samom su kraju. Nakon ne osobito veličanstvenog obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom - koji se u državotvorno-javnim medijima pretvorio isključivo u Dan Europe - doživjeli smo još jedno klanjanje poraženim nacistima na Bleiburgu te obilježavanje važnog partizanskog proboja na Petrovoj gori u organizaciji Milorada Pupovca i Srpskog narodnog vijeća.

Pred nama je još uvijek prijeporni Dan mladosti, 25. svibnja, koji se održava u Kumrovcu, a zatim će se partizani i njihovi poraženi protivnici odmoriti do Dana antifašističke borbe 22. lipnja.

Količina licemjerja koju ju je hrvatska politička elita prevođena HDZ-om pokazala ovih dana tolika je da izaziva mučninu u cijelom hrvatskom društvu.

Zaboravljajući na partizane i antifašiste, pa i vlastite članove, bivše funkcionere Komunističke partije/Saveza komunista, državni vrh "zaboravio" je na antifašističke zasade Hrvatske, na Ustav i na to kako je Hrvatskoj - kao i cijeloj Europskoj uniji - antifašizam temelj na kojem je sazdana. Mi smo slavili Dan Europe - mogli smo i dan Eurosonga - ali nismo slavili žrtvu i patnju partizana koji su porazili ustaše, četnike, njemačke i talijanske okupatore i sve druge ratne neprijatelje.

Na Titovim danima u Fažani nije bilo niti jednog ministra, ali se na odavanju počasti ustašama i žrtvama iz njihovih redova okupila cijela Vlada i pola Hrvatskog sabora. Na Mirogoju su nazočili premijer Andrej Plenković, saborski šef Gordan Jandroković, vitez Ivan Reiner, koji je za svog kratkog mandata predsjednika Hrvatskog sabora predložio da mu se vrati ustaški naziv "Hrvatski državni sabor", i skupina političara koja se otvoreno uvlači u desno biračko tijelo.

Drugim riječima - bez obzira na predsjedanje međunarodnom organizacijom za sjećanje na Holokaust - hrvatski politički vrh na najvišem se nivou sjeća ustaških žrtava. Da bi dobili na dojmu, povećali su prekršajne kazne za nošenje crnih zastava i klicanje ZDS, ali nisu poklonili pažnju onima bez kojih ne bi bilo današnje europske, šengenske, europeizirane i propagandirano brandirane "uspješne", ali siromašne Hrvatske.

Možda ih plaši, kao bauci malu djecu, "duh Jugoslavije" iz koje je nastala "ova i ovakva Hrvatska", kako je to govorio partizan Franjo Tuđman - no trebali bi znati da Hrvatsku treba istaknuti kao državu koja je bila na pravoj strani povijesti. Ne kao takozvana NDH, nego kao nasljednica odluka ZAVNOH-a i AVNOJ-a, kao zemlja s kojom se ujedinila Istra, koja je pobijedila u ratu i izgrađivala se u miru sve do provale srbijanskog nacionalsocijalizma krajem osamdesetih godina prošlog vijeka.

Želi li premijer Andrej Plenković ostati vjedostojan - i "crven" - kada se već pokazao "crnim", treba otići na Dan mladosti u Kumrovec. Socijalističke parole nisu mu strane - još se na kraju srednje škole bavio radovima Edvarda Kardelja - i nema razloga da ne položi vijenac pod Augustinčićev spomenik Josipu Brozu. Tako će pokazati da je premijer i hrvatskih antifašista, a ne samo žalobnih ustaških žrtava, bjegunaca iz "države" koju su vodili u ime nacističkog novog poretka.

Europski državnici ne klanjaju se poraženima, nego pobjednicima u borbi protiv fašizma. To je, nema sumnje, maršal Tito.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast