Arhiva
Start đonom, ili udaranje iza leđa.
Tako sam doživio nelogičan atak gradonačelnika Filipa Zoričića na jedini klub iz ekipnog sporta koji ovaj grad
održava na nacionalnoj mapi (naj)popularnijeg sporta. Znam da je nemalo onih kojima smeta taj status nogometa.
No, određuje ga masa poklonika, a ne interes pojedinaca. Ona masa u koju se svi kunu, počevši od političara. Čini mi se objektivnije sačekati protok utakmice pa da se meritornije procijeni kakva će biti igra ovog gradonačelnika prema nogometu. Ljudi iz Istre 1961 bili su početno prezadovoljni inicijativom upoznavanja od strane Zoričića.
ozvali su ga na utakmicu i pripremili prezentaciju na 70 stranica, o učinjenom od 2018. s daljnjim planovima i
ulaganjima. Pogledao sam prezentaciju i sažeta na jednom mjestu djeluje odlično i, na stranu problematika prve momčadi, odaje drugačije dojmove ere Baska.
Gradonačelnik tu prezentaciju nije vidio jer nije došao, ali je poslao svoje optužujuće poruke putem medija. I eto, od oduševljenosti u Istri su prešli u razočaranost, sa primjesama ogorčenosti?.
Činjenice - Dojmovi 3:0 (bb)
Ljudi danas općenito trče pred rudo. Često samo radi dokazivanja da odmah prepoznaju sve bolje od drugih. Stara mudrost kaže da se crta pod račun povlači na kraju.
Kada nadjačavanje teče u kafićima ili privatnim kružocima polemizira se do mile volje. Nema pobjednika, možda tek povrijeđenih taština. To je sastavni sport životne svakodnevice. Ljudi na položajima, u poziciji da utječu na društvene odnose i čije djelovanje ima dalekosežne posljedice, moraju imati druge vrste pristupa i ponašanja. Po formalnim, ali i po neformalnim, pozitivnim uzusima. O prvima se ne raspravlja, po drugima se razlikuju sposobnosti i suptilnosti. Treba imati na umu uvijek okvir, a to je da su činjenice presudne, a dojmovi
sporedni.
Činjenica jest da je Istra 1961 lokalno i nacionalno najeksponiraniji klub Grada i Županije. Mnogi se
osjete pozvanima da klub napucavaju kao boksačku vreću, neovisno što učini. Obzirom da je već 13 godina zaredom prvoligaš, što se nikad u povijesti Pule i Istre nije dogodilo, teško je razumjeti tu kontinuiranu negativu prema Istri 1961. Da u okruženju ima uspješnijih klubova, a Županija nema ni drugoligaša, još bi se moglo shvatiti.
Pogotovo da je nekad u Istri bilo dometa prvaka države ili sudionika Euro liga. No, samo Istra 1961 održava
bogati poluotok u krugu nacionalno relevantnih klubova. Unatoč tomu i društveno politička zajednica pasivna je i nerijetko se pridružuje zboru negative prema svom prvoligašu. Vjerojatno im je tako lakše živjeti sa činjenicom da zajedno s gospodarskim moćnicima kumuju apsolutnoj marginalizaciji sporta i zapostavljanju sportaša. To se vidi po sudbini drugih devastiranih ekipnih sportova. Nogomet je na prvoligaškoj razini opstao, ali ne zahvaljujući političko-društveno-gospodarskoj kremi. Opstao je zato što su je u kritičnim fazama spašavali oni koji su potom i najviše prozivani te vrijeđani, Mihail Ščeglov, Michael Glover i sada Baskonia-Alaves. Prva dva su bili nedovoljno moćni da sami nose teret prvoligaškog kluba i nakon određenog vremena 2-3 prvenstva, su posrnuli i povukli se. Grupacija iz Baskije ima tu snagu da sama podnosi sve troškove, bez obzira na maćehinski odnos Grada i obećano. Da nema njihovog ulaganja Istra 1961 bi se doslovno raspala.
Relacije rezultata
Generator negative je sidro devetog mjesta. Apsolutno su u pravu svi oni koji kažu da je klub mogao
više. I da su u selekciji prve momčadi i struke zbilja smušeni. Za razliku od sličnih smušenosti u prošlosti
Grupa BA sama plaća svoje promašaje. Nekad se to činilo iz proračuna Grada, kreditima, otpisima, štrajkovima,
arbitražama i općim neredom. Danas svega toga, na sreću, nema više.
Dakle, rezultat. U 15 sezona klub je bio tri puta šesti, dva puta jedanaesti, jednom sedmi, deseti i petnaesti te čak 7 puta deveti! Gledano iz tog kuta aktualnost je u zoni standarda, ali upravo zbog visine ulaganja, to je istinski neuspjeh Baska. Je li zato Istra 1961 sramota Pule?
Uzmimo činjenice proračuna. U 2019. Dinamo je imao oko 40 milijuna eura budžeta, Hajduk 15,
Osijek 13,5, Rijeka 12, Lokomotiva 5, potom Gorica 3,5, Istra 3, Slaven Belupo 2,9, Inter 2 i Varaždin 1,5.
Vidljivo je da su plasmani u suglasju s visinom proračuna, više-manje. Tko najmanje troši, ispada. Fama je da je
Istra puno plaća pa je utoliko kritičniji stav prema rezultatu. Razlika u odnosu na prošlost je da klub sada
redovno plaća račune, poreze, plaće i troškove natjecanja. Napokon je to organizacijski i financijski normalan
klub. Po mom skromnom sudu i višedesetljetnim iskustvima, to je presudni uvjet da se može razmišljati o sportskom napredovanju. To napredovanje se već primijeti u omladinskim kategorijama, kroz više reprezentativaca, bolje rezultate i ostanak mladih igrača u Puli.
U Ligi 10, daleko najtežoj konkurenciji HNL-a, Istra je standardan član devetu sezonu zaredom. Možda relaciju tog dosega ukazuje sudbina uspješnijih klubova iz bliže prošlosti, kao što su Zagreb, Zadar, Cibalija, Inter, Varaždin, Marsonia, koji su pali u druge, treće i četvrte razine, a Šibenik i HD su se tek vratili nakon dužeg izbivanja. Kontinuitet Istre nije baš po pulskoj tradiciji, pa je jasno da su ga osigurali upravo privatni ulagači, za razliku od gore navedenih klubova. Kako Grad uzvraća? Samo deklarativnom podrškom da ih privuče, jer su političari jako zabrinuti kako će se javno nezadovoljstvo u kritičnim fazama odraziti na njihove glasače. Pula daje prazna obećanja, ne drži ni do potpisanih dogovora, a kamoli da promiče konkretnu podršku okruženja prema klubu. Gradovi u svijetu to rade i s najvećim klubovima.
Pula, kao i uvijek, prema kvalitetnijem sportu nema čak ni maćehinski odnos. To je praktično "izbacivanje" iz
doma.
Misterija alternative
Ljudi često fantaziraju da je lako izgraditi profesionalni klub. Pula pokazuje koliko je teško. Olako tretiranje aktualnih vlasnika kao zlo koje treba udaljiti, jer gledaju samo svoje interese i ne mare za zajednicu, otvara logično pitanje. Tko će to doći u Pulu i iz čista mira investirati u sportski klub ako nema nekog interesa? Pa ovdje niti domaće firme, a ima ih snažnih, nemaju poriv ni lokal patriotizma. Ni za nogomet, a još manje za druge sportove. Spomenuti bivši prvoligaši, i iz većih gradova, ne mogu ni radarom pronaći nekog zainteresiranog ulagača. Primjetno je i po selekciji da u velike probleme, nakon Varaždina, ulazi i
Slaven Belupo (odmak Podravke), Gorica (spasio ih je Dinamo kupovinom igrača), Lokomotiva (manje podrške Dinama), a u Hrvatskom dragovoljcu tek će vidjeti razliku cijene Prve i Druge lige. Ukoliko bi se otpililo
Baskoniju-Alaves, koja bi bila alternativa da Istra bude stabilan prvoligaš, makar i deveti? Ima li onog koji bi
osigurao minimalno 3 milijuna eura svake sezone, koji će ulagati 3 milijuna kuna u uređenje stadiona da bi se na njemu moglo igrati Prvu ligu i više utakmice, iako je vlasnik Grad. Grupa BA platila je i 3 milijuna eura dugova
unatrag 10 godina. Plaća i 125 tisuća eura godišnje u Medulinu da bi se na pristojnom terenu treniralo sa
seniorima, juniorima, kadetima i pionirima, jer Grad nije uredio ni pomoćni teren. Plaćaju 30 stipendijskih
ugovora omladinskim igračima (djeci) zato i ne odlaze kao prije u druge gradove. Klub društvenoj zajednici kroz
poreze i prireze, doprinose svaki mjesec uplati 160 tisuća kuna, bez drugih financijskih efekata za sve koji
posluju oko kluba i utakmica.
Po mojem iskustvu, a i dokumentima povijesti, nikad u Puli nije bilo ni približno takvog urednog sportskog poslodavca. I stvorenih preduvjeta da se natjecateljski iskorači. Možda Grad ima drugu opciju, možda i oni koji smatraju da je ovo loše znaju da ima konkretnih kupaca. Ako ih ima i uvjere da mogu biti bolji i ambiciozniji, pa će ih Grad i svi koji su naglašeno kontra Baska pratiti maksimalno, super. Lako će se takvi nametnuti i kupiti "vlasništvo". Nekako sumnjam, ali nikad se ne zna. U međuvremenu, aktualni vlasnik koji je stvaran i plaća, pa makar i bio deveti, ali prvoligaš, zaslužuje barem elementarno respektiranje. Počevši od gradonačelnika.