Policijsko-uskočka obrada HDZ-ovih vedeta zbog vjetroelektrana, i ne samo zbog njih, dat će vjetar u leđa opoziciji koja još nije pokazala ostvariv izborni program i predstavljat će tsunami koji bi Andreja Plenkovića mogao otpuhati do margina politike, na rub sabornice gdje su već 2015. godine sjedili njegovi najbliži suradnici Davor Božinović i Gordan Jandroković
Može li premijer Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a i šef dojučerašnje vladajuće većine, preživjeti sve uspjehe i "uspjehe" svoje stranke i izvršne vlasti kojoj je na čelu? Hoće li mu se na petorsrpanjskim izborima honorirati sve što su on i HDZ učinili u proteklom, za gotovo šest mjeseci skraćenom mandatu koji su počeli rovitom koalicijom s Mostom, a završili uhićenjima i razrješenjima Vladinih dužnosnika iz redova vlastite stranke?
Odlazeći premijer Plenković redovito nabraja sve političke i poslovne poduhvate vlastitog mandata - od uspješne, ali nejasne operacije spašavanja Agrokora i uloge grupe Borg do pobjede nad koronavirusom, čije ekonomske i socijalne posljedice nitko ne može pobijediti, pa ni bučno najavljene milijarde eura iz Europske unije. Danas Plenkovića nije sram govoriti ni o borbi protiv korupcije i o tome kako podržava neovisne institucije čija je zadaća suzbijanje kriminala svake vrste, iako nitko realan ne može tvrditi da uhićenje državne tajnice, pomoćnice ministrice, općinske načelnice i još nekih HDZ-ovih funkcionara mjesec dana prije izlaska na birališta može na bilo koji način koristiti toj stranci. I to nakon što je zbog sumnji na korupciju i pogodovanja iz Vlade otišlo više od pola ministara.
Urotničke teorije HDZ-ovih političkih oponenata da je uhićenje kninske stranačke perjanice Josipe Rimac upravo parada kojom se glumata borba protiv korupcije, kakve smo čuli od Mirele Holy, Nikole Grmoje i Miranda Mrsića, koji u takvim razmišljanjima nisu usamljeni, naprosto su traženje izlike za vlastiti neuspjeh. Posve je jasno da niti jednoj stranci na svijetu ne odgovara policijsko privođenje poznatih dužnosnika i članova Vlade neposredno pred izbore, uoči kampanje gdje će sve stranke neprekidno trubiti o korupciji, klijentelizmu i pretvaranju Hrvatske u državu bezakonja. Tvrditi u tim okolnostima da HDZ-u odgovara uhićenje HDZ-ovaca bizarnost je koju ne bi smislio bi spin-doktor početnik, ali zato pada na pamet političarima čiji rejting dokazuje njihov talent. To je i potvrda o posvemašnjoj bezidejnosti koja vlada u hrvatskoj politici u godini izbora i godini neviđene krize što predstoji.
Policijsko-uskočka obrada HDZ-ovih vedeta zbog vjetroelektrana, i ne samo zbog njih, dat će vjetar u leđa opoziciji koja još nije pokazala ostvariv izborni program i predstavljat će tsunami koji bi Andreja Plenkovića mogao otpuhati do margina politike, na rub sabornice gdje su već 2015. godine sjedili njegovi najbliži suradnici Davor Božinović i Gordan Jandroković. Opozicija se - od sve desnijeg Domovinskog pokreta, preko klerikalnog Mosta do Restarta, IDS-a i crveno-zelene koalicije krajnje ljevice - ne mora više truditi vaditi stare grijehe kada govori o korupciji, klijentelizmu i nepotizmu, može zaboraviti grupu Borg i nedošenje zakona o obnovi Zagreba, priču o gotovo nemogućem teritorijalnom preustroju i sve druge prijedloge koje nudi već godinama. Restart grupa, koju iznova ambiciozni Damir Kajin naziva "Pajser koalicija", treba samo pričekati da se HDZ sruši sam od sebe. Odnosno, da se HDZ-ovci željni položaja isposvađaju oko mjesta na izbornim listama, da mediji dobiju papire s podacima o imovini ili udjelima u tvrtkama, da se objasni koji ultrakonzervativac ima ljubavnicu i da se vidi tko je kome pogodovao.
Nisu Hrvatske šume jedino plodište za političke lopove, niti je sistem koji je HDZ ustrojio, a SDP podržavao na istim načelima uhljebljivanja vlastitog članstva, toliko transparentan da se prije svakih izbora iz njega ne mogu izvući brojne i neviđene afere. Današnja HDZ-ova konkurencija može mirno pričekati da tu stranku iznutra sruše likovi poput Ivana Penave, koji gradi karijeru preko vukovarskih leševa, ili tobožnji konzervativci koji su glasali protiv Istanbulske konvencije na preporuku pretile desnice.
HDZ na ovim izborima neće srušiti Bero Bernardić, školarac s tuđom stipendijom, nego obavještajac Vaso Brkić i njegovi drugovi za koje se ne čuvaju saborske fotelje. Konkurencija HDZ-u nisu već mnogo puta viđeni i dokazani nesposobnjakovići poput Gordana Marasa i Branka Grčića ili razbijači vlastitih stranaka, kakav je Krešo Beljak, nego HDZ-ovci sami i njihovo političko naslijeđe. Lijepa slika Josipe Rimac naličje je HDZ-a, a činjenica da je presuda u slučaju Fimi medije, koja će pokazati je li ta stranka kriminalna, najavljena tek za 7. srpnja, više nije Plenkovićeva utjeha.
U trenutku dok zemlja bruji o uhićenjima članova HDZ-a i dok se svi skupa pitamo kako je ćaći Ivi Sanaderu u Remetincu i hoće li i on na izbore 5. srpnja, nerazumno je tvrditi da se radi o paradi HDZ-a protiv sebe samoga. No, posve je logično zaključiti da će ta parada odvući glasove od HDZ-a i da ćemo možda dobiti još lošiju vlast i Vladu od ove koja je duboko kompromitirana. U strankama i koalicijama, čiji kandidati imaju izgledne šanse za ulazak u parlament, na liderskim pozicijama također sjede korumpirani i profanirani likovi slabih liderskih i intelektualnih kapaciteta. Plenkovića će, egzaltiranog od svih silnih postignuća njegove odavno posrnule garniture, možda zamijeniti još poraznija politička nomenklatura.