To sada postaje isključivo političko pitanje, jer je Hrvatska doslovno pri samom kraju ispunjavanja svih tehničkih preduvjeta. A politička odluka može u konačnici biti i teža i dugotrajnija od ispunjavanja formalnih uvjeta, što se vidi i na primjeru Bugarske i Rumunjske

Kada u rujnu Europska komisija koju još uvijek vodi Jean-Claude Juncker konstatira da je Hrvatska ispunila sve formalne uvjete za ulazak u Schengen to neće značiti da će odmah nestati dugačke kolone turista na istarskim granicama, ali i svim onim drugom granicama sa susjednim državama. Kako sada stoje stvari realno je očekivati da će Hrvatska ući u schengenski prostor do 2024. godine, što znači da će hrvatski građani uz osobnu iskaznicu ili putovnicu i dalje putovati prema Europi, kao što će i turisti morati na granicama s Hrvatskom pokazati osobne dokumente. Bude li malo političke sreće i dobronamjernosti Europe, možda i ranije, ali prognoze o datumu je za sada krajnje nezahvalno davati.

U utorak u Zagreb dolazi nova predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, pa će sigurno jedna od tema s premijerom Andrejom Plenkovićem biti i ulazak Hrvatske u Schengen. To sada postaje isključivo političko pitanje, jer je Hrvatska doslovno pri samom kraju ispunjavanja svih tehničkih preduvjeta. A politička odluka može u konačnici biti i teža i dugotrajnija od ispunjavanja formalnih uvjeta, što se vidi i na primjeru Bugarske i Rumunjske. Te dvije države su prije pet godina završile tehnički dio posla, svi su zadovoljni kako čuvaju granice, ali političke odluke za njihov ulazak u Schengen i dalje nema. Nizozemska je nedavno potvrdila da se i dalje protivi ulasku te dvije mlade članice EU u zajednički prostor, a ni Francuska i Njemačka nisu previše sklone propustiti Bugarsku u Rumunjsku. Istovremeno, mnogi u Europi smatraju da ni Hrvatska neće moći preskočiti te dvije zemlje, pa je najrealnije da će ući u schengenski prostor istovremeno ili će čak Bugarska i Rumunjska prije biti primljene.

Poznata procedura

Procedura oko donošenja političke odluke se zna, a ona uključuje da se sve zemlje koje su dio Schengena moraju složiti za prijem. Kada je riječ o Hrvatskoj najčešće se kao moguća prepreka spominje Slovenija, ali europski diplomati tvrde da se mogu javiti i druge prepreke. U odlučivanju o ulasku u Schengen veliku ulogu imaju i procjene kako je neka zemlja primijenila sve one europske standarde oko vladavine prava i borbe protiv korupcije, na što se obavezala i pri ulasku u EU. Za Hrvatsku tu bi mogle očekivati teškoće.

Već i mala kronologija hrvatske ambicije oko Schengena pokazuje da smo u svemu jako kasnili. Za vrijeme Milanovićeve vlade tadašnja šefica diplomacije Vesna Pusić najavila je europsku inspekciju koja je trebala 2016. godine potvrditi jesmo li ispunili tehničke uvjete. Bilo je posve jasno da se to neće dogoditi, jer je u to vrijeme bio dugačak spisak onoga što moramo učiniti, a vremena premalo da to zaista do 2016. realiziramo. Tada je već visio nad glavom i granični spor sa Slovenijom, a hrvatska je strana naglašavala da je Slovenija ušla u Schengen sa identičnim problemom, neriješene granice. Ali, i iz lijeve vlade su stizala upozorenja poput onog Ranka Ostojića da nakon tehničkog dijela slijedi onaj teži, politički dio.

Danas, koliko god uvijek izgledalo "privlačno" spominjati moguću novu slovensku blokadu, posve je jasno da bi Slovencima laknulo da Hrvatska uđe u Schengen. Skinuli bi s vrata jednu bolnu i tešku zadaću čuvanja vanjskih granica EU-a. S druge strane nikad zatvorena knjiga oko graničnog spora i (ne)primjene arbitražne odluke uvijek je privlačna tema za slovenske političare, pogotovo onda kada su blizu neki od izbora i kada treba pokazati odlučnost, pa makar prema susjedu, pa taj joker može ponovo uskrsnuti kada će se odlučivati o hrvatskom ulasku.

Kad je Plenković preuzeo Vladu, jedan od najosjetljivijih resora, onaj unutarnjih poslova, povjerio je svom najbližem i najvjernijem suradniku, dr. Davoru Božinoviću. Procijenio je da samo iskusni političar može povući poteze koji sigurno nisu često ni popularni, poput svega onoga što se sada događa na granici Hrvatske i BiH. Ali, očito da je odlučnost hrvatske strane u sprečavanju ilegalne imigracije prioritet koji i Europa, ako ne baš otvoreno, ono 'iza kulisa', traži od Hrvatske. Naravno, nitko ne podržava korištenje sile pri tome, a to je ionako krajnje osjetljivo pitanje na koje potpune odgovore nemamo ni danas.

Interes Unije

Hrvatska ima najdužu kopnenu granicu prema svojim susjedima i onog trenutka kada to postane i vanjska granica EU-a sigurno je da neće biti lako i jednostavno je nadzirati i čuvati. A kako bi novi imigrantski valovi najčešće mogli ići baš tu, veliki je interes Europske unije da Hrvatska kvalitetno odradi posao i efikasno čuva i europske granice. Onog trenutka kada sa političke scene ode Angela Merel sigurno je da će se i unutar EU pooštriti stav prema imigrantima i imigraciji, a to dobro zna i vlast u Zagrebu.

Podršku za ulazak u Schengen Hrvatska je dobila od ovog saziva Europskog parlamenta, a sklon nam je bio i Juncker. Nema razloga smatrati da će se promjenama u europskoj administraciji nešto promijeniti i za pretpostaviti je da će i Ursula von der Leyen, možda već i sada u Zagrebu, reći nekoliko riječi koje bi dale naslutiti da je Hrvatska na dobrom putu za Schengen.

A zašto bi onda trebalo čekati do 2024., kao što je u intervjuu za Politico dao naslutiti Plenković? Možda će se sve odviti i brže, ali premijer radije daje manje optimističke prognoze kako se ne bi dogodilo kao sa prošlom administracijom koja je poručivala da smo već korak do Schengena, a trebalo je još tri godine da ispunimo i formalne uvjete.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast