Bez (političkog) rizika nema ni (političkog) profita. Vrlo jednostavno, što je život pokazao - tko ne riskira, ne profitira. Politika je idealno polje da se to demonstrira. Predsjednik IDS-a Dalibor Paus to ne shvaća. Nažalost. U onome što radi ne preuzima nikakav rizik. Zavukao se u kut, kao politička kukavica. Trči utabanim stazama politikanstva. Nemaštovit je. Obeshrabren. Predvidiv. Nije u stanju napregnuti moždane vijuge, aktivirati senzore za prepoznavanje trendova i kroz te procese ponuditi nove, kreativne politike IDS-a usklađene s vremenima u kojima živimo.

Napadom na druge, konkretno na HDZ, Paus amaterski, jer o profesionalizmu i razumijevanju političkih mijena nema ni govora, skriva svoje slabosti. Recimo, krizu unutar vlastitih redova kompenzira napadom na HDZ. Stara, prokušana, ofucana metoda lidera bez liderskih kapaciteta.

Ali i sposobnosti. Vučićevski sindrom: bespomoćan u rješavanju internih srpskih problema, autokrat koji klizi u diktatora stjeran u kut svaki puta rješenje vidi u napadu na - ustašku Hrvatsku! Paus pak, kad ne zna što bi, kad javnosti ne zna i ne može ponuditi ništa više od regionalizma i antifašizma, vrijednosti koja se sama po sebi podrazumijeva i nije ekskluzivno pravo nijedne političke opcije, bombastično, ali bez pravog efekta, raspaliti će po HDZ-u. Kao džoker zovi.

Napad zbog napada

To bi, naivno misli šef istarskih regionalaca, trebalo mobilizirati nezadovoljne mase u regiji koja - eto problema za Pausa - od načina i modela Plenkovićevog upravljanja državom ima puno više koristi nego štete.

Paus misli da lupanjem po HDZ-u šalje tko zna kako važnu i vjerodostojnu poruku u smislu da je Istra ugrožena, HDZ je njen tlačitelj, a predsjednik te stranke i premijer u toj bi površnoj podjeli uloga valjda bio imperator. Ovakvo iskrivljavanje stvarnosti tipično je za stranačke vođe deficitarne u političkoj ideji, maštovitosti i strasti. Birokratsko, hladno pristupanje politici, što je Pausov zaštitni znak, siguran je ulaz u predvorje prosječnosti. IDS je sa svojim predsjednikom upao u tu zamku.

Dalibor Paus ovaj tjedan dao je intervju za jedan hrvatski tjednik. Kaže: "Ponosan sam što je IDS već 30 godina jedina prava oporba HDZ-u, s kojim sigurno neće ući u koaliciju." OK, pošteno. No, zatvorio si je, ili barem jako smanjio, manevarski prostor koji mu omogućava potentnu postizbornu suradnju. Ona pak podrazumijeva, kod razumnih političara koji su šefovi regionalnih stranaka, njihovo približavanje vladajućima ili najjačima u pitanjima koja spajaju i ogledaju se kroz nekakve zajedničke interese.

Besmisleno, bezrazložno i (pre)naglašeno konfliktno potenciranje tema koje razdvajaju, a za život običnog čovjeka nemaju presudnu kao ni neku posebnu važnost, iskaz su političke naivnosti, površnosti i neznanja. Do distanciranja od vladajućih, u ovom slučaju IDS-a od HDZ-a, u pravilu može doći, ili to ima smisla, samo zbog ekstremno drugačijih pogleda na ključna politička razmišljanja, čega, u ovom istom slučaju, realno i nema. Loše poruke koje Dalibor Paus šalje o HDZ-u i Plenkoviću imaju samo jedan cilj – prikrivanje pukotina unutar vlastitih redova.

Paus, distrakcijom, Vladu i premijera napada samo zbog napada. Kontradiktoran je, suprotstavljen zdravoj logici, agresivan zbog straha i kraha svog IDS-a. Tvrdi, recimo, kako je Istra važna, ostvaruje golemi turistički promet, puni proračun, pa je i razumljivo da se u nju ulaže. Priznaje ulaganja ove Vlade u Istru, ali to opet pokušava relativizirati tezom da je to što radi - Vladi interes. Pa naravno! Zar bi trebala nešto raditi protiv svog i istarskog interesa?

Što je tu onda sporno za Dalibora Pausa osim, rekosmo, napada radi napada, ispunjavanja praznih stranica stranačkog programa i agende bilo kakvim sadržajem, pa makar i nategnutim napadom prema stranci, Vladi i premijeru koji su potpuno promijenili narativ i odnos centra države i centralne vlasti prema najzapadnijoj i najrazvijenijoj regiji. Pausov napad na Plenkovića je klasični faux pas.

Zonu samoistrebljenja

Ionako oslabljen IDS, Paus ovako gura na periferiju. Marginalna stranka konfliktnog nastupa prema vladajućima, bez posebnog razloga i argumentacije, postat će krajnje nepoželjan i potpuno nepotreban partner. Umjesto izlaska iz labirinta, Paus IDS, strukturu bez prepoznatljivog identiteta, uvodi u zonu samoistrebljenja. To će biti rezultat okolnosti da će netko drugi danas-sutra, nakon izbora i slaganja saborske većine, koja će formirati novu-staru Vladu, uskočiti na mjesto koje je prirodno trebalo biti rezervirano za IDS.

Naravno da svaka stranka u razdoblju pred izbore traži svoju startnu poziciju. Podrazumijeva se da zato u kampanji mora pokazati snagu i stav. No, očekuje se da njen megafon, utjelovljen u predsjedniku stranke, u eter ne emitira neprilagođenost, predrasude i frustraciju zbog silaznog trenda popularnosti stranke koja je sve donedavno kreirala istarsku političku stvarnost. Vremena se mijenjaju, dobri postaju loši, loši dobrima, prihvatljivi neprihvatljivima, neprihvatljivi prihvatljivima, sve je podložno preispitivanju i promjenama. Zatvarati oči pred novim konstelacijama odraz je neshvaćanja procesa.

Dalibor Paus je pametan čovjek koji nije posebno politički talentiran. Ali, obdaren mudrošću, naprimjer, kao i poštenjem, dobrohotnošću i stegom(Umijeće ratovanja, Sun tzu), ima neku šansu. Ista mudrost kaže: "Bit će putova kojima ne treba poći; bit će vojska koje ne treba napadati." Paus, dakle, napada krive. Svoju stranku neće konsolidirati plašeći je baukom HDZ koji mu nije dobra meta. Iz usko istarskog pogleda na život može se zaključiti kako su Andrej Plenković i njegova Vlada, slabostima unatoč, za ovu regiju napravili više nego svi IDS-ovi partneri koji su obnašali vlast na nacionalnoj razini.

Povezane vijesti

• Irena Hrstić – žena koja je završila gradnju pulske bolnice jer joj je Plenković vjerovao
• Old boy, Damir Kajin
• Buridanov magarac Zoričić