EPA
Vatikan uvijek dobro procijeni kakve će odjeke imati svaki susret s poglavarom Katoličke crkve. U ovom slučaju, za samog Plenkovića, kojeg čekaju mnogi politički izazovi izvan predsjedanja EU-om. Nije baš neka tajna da svi biskupi u Hrvatskoj nisu previše naklonjeni Plenkoviću, a oni imaju određeni utjecaj i na građane, pogotovo one koji su članovi HDZ-a
Drugi posjet hrvatskog premijera papi Franji sigurno je dobar vjetar u leđa Andreju Plenkoviću uoči stranačkih izbora u ožujku. Taj dvadesetdvominutni susret u Apostolskoj palači u Vatikanu bio je prilika da se razgovara o niz tema, ali se može iščitati i na mnogo različitih načina. Neki će reći da je Plenković drugi put pohodio u Vatikan jer Hrvatska predsjeda Europskom unijom, što je svakako i točno. Ali, to nije jedini razlog pozivu da premijer dođe do pape, već Vatikan uvijek dobro procijeni kakve će odjeke imati svaki susret sa poglavarom Katoličke crkve. U ovom slučaju, za samog Plenkovića, kojeg čekaju mnogi politički izazovi van predsjedanja EU-om.
Nije baš neka tajna da svi biskupi u Hrvatskoj nisu previše naklonjeni Plenkoviću, a oni imaju određeni utjecaj i na građane, pogotovo one koji su članovi HDZ-a. Konzervativni biskupi Plenkoviću između ostalog zamjeraju Istanbulsku konvenciju, jer smatraju da je premijer forsirajući da bude usvojena doveo u pitanje neke vrijednosne sudove do kojih vjernici itekako drže. Treba se prisjetiti da je Hrvatska biskupska konferencija objavila stav Katoličke crkve u Hrvatskoj iz kojeg je proizašla sumnja da se na mala vrata Istanbulskom konvencijom uvodi rodna ideologija. Niži svećenici onda su po malim mjestima širili svoje interpretacije u kojima je bilo i mnogo politike koja se ticala i HDZ-a i "dviju struja" koje će se sada i suprotstaviti jedna drugoj na stranačkim izborima. U crkvenim krugovima koji su neskloni načinu kako se sada vodi HDZ moglo se čuti i prigovor da je stranka skrenula 'u lijevo', isti onaj refren koji se čuje i kod hadezeovske desnice koja je krajnje negativno raspoložena prema Plenkoviću i čeka izbore s nadom da će ga maknuti sa mjesta šefa stranke.
Razmjena mišljenja
A onda dolazi do susreta Andreja Plenkovića s papom u kojem Sveti otac razmjenjuje mišljenja s hrvatskim premijerom o mnogim globalnim temama, onima koji se tiču života u Europi, ekumenizma i međureligijskog dogovora. Nije izostao ni razgovor o kanonizaciji Alojzija Stepinca i diplomatska formulacija Plenkovića o "papinoj poruci strpljenja". Dakle, papa Franjo ne samo da nije 'zamjerio' hrvatskom premijeru inzistiranje na usvajanju Istanbulske konvencije što bi, možda, moglo dovesti do toga da premijer bude 'na ledu' ili tiho bojkotiran od Vatikana, već obratno. Papa se s Plenkovićem susreo dva puta u kratko vrijeme. To je sigurno i poruka da do mišljenja hrvatskog premijera drži i da mu je stalno čuti njegove stavove.
Koliko će taj susret s papom pomoći Plenkoviću u stranačkoj utakmici druga je stvar. Za hrvatske desničare, pa i one zadrte u samoj Crkvi, od samog Plenkovića možda je omraženiji sam papa. Ali, za utjehu premijeru i šefu HDZ-a ipak oni nisu najbrojniji ni u samoj stranci. Oni koji žele HDZ na desnom centru svakako će biti zadovoljni što prvi čovjek njihove stranke vodi s papom Franjom razgovor koji pokazuje da Plenković itekako ima 'specifičnu težinu' u europskoj politici.
A trka za čelnika HDZ-a je počela, nakon što je stranka i službeno proglasila početak utakmice. Sada svaki kandidat treba skupiti oko 10.500 glasova podrške, što je 5 posto članova stranke, što sigurno neće biti ni lako, ni jednostavno. Tomislav Karamarko je to očito shvatio na vrijeme, kada navodno nije uspio prikupiti ni stotinjak ljudi koji bi bili na skupu na kojem bi obznanio kandidaturu. Očito, Karamarko treba pričekati i pratiti što će se dalje događati u HDZ-u i tek tada procijeniti ima li šansu za povratak.
Sad kao najozbiljniji kandidati ostaju Andrej Plenković i Miro Kovač. Izvještaji s terena su različiti, kako u kojem stožeru, ali se krug ljudi oko sadašnjeg predsjednika i bivšeg šefa diplomacije itekako trudi osjetiti puls članstva. Dok je posve logično da najviši stranački dužnosnici i suradnici Plenkovića daju javnu podršku svom šefu, isto je tako logično da se u ovom trenutku malo tko usudi javno podržati Kovača, Stiera i Penavu. Bar kad je riječ o hadezeovskim kapitalcima.
Kapitalci
Ali, maske će uskoro morati pasti, a kako tko 'diše' vidjet će se već i kod prikupljanja potpisa. Svi u HDZ-u i oko njega od onih kojima su stranački izbori zanimljivi očekuju i rasplet s Milijanom Brkićem. Dio hadezeovaca sve otvorenije tvrdi da Plenkoviću nije trebao obračun s njim, kojeg je Brkić preživio, ali sigurno nije zaboravio što mu se pakiralo. Izvedeno je to dosta amaterski, a Brkić ima dugo iskustvo raznih stranačkih obračuna pa je u toj naoko neravnopravnoj bitci izašao kao 'relativni pobjednik'. Iako njegova moć na terenu nije više kao prije, sigurno je da još uvijek postoji i ako se okrene protiv Plenkovića to šefu stranke neće biti dobro. Neće mu biti dobro ni ako u tradicionalno HDZ-u sklonom miljeu poput onog u Imotskom bude prišapnuo protiv Plenkovića i Milan Kujundžić, koji sigurno nije previše sretan načinom kako je otišao iz Vlade, a u svom kraju ima znatan utjecaj. Ostaje za Plenkovića i zadatak kako pridobiti Slavonce koji su sve manje skloni HDZ-u, a sve više svojoj pjevačkoj zvijezdi u političkom usponu, Miroslavu Škori.
Nema šanse
S druge strane pitanje je hoće li 'obični' članovi staviti na kocku neizvjesnu stranačku sudbinu ako se šefa mijenja prije parlamentarnih izbora. To se, doduše, može promatrati na dva načina. Struja protiv Plenkovića ovih dana poručuje da sa premijerom i predsjednikom stranke HDZ nema šanse na sljedećim izborima, jer je koalicijski potencijal minimalan, a ankete pokazuju i uspon SDP-a. To je donekle i točno, ali je točno i to da mnogi ipak vide snagu HDZ-a kroz Plenkovićevo vodstvo, a da je do izbora još daleko i svašta se može dogoditi. Tako bi promjena vodstva bila riskantan potez i za mnoge hadezeovce postoji 'srednje rješenje', a to je da Plenković nastavi voditi stranku, ali da bude okružen i sadašnjim oponentima koji mu neće davati potpuno odriješene ruke.