PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Horizontala
Sumoran kišni dan. Na ulici ni šugavog psa. Kamoli čovjeka. A kamoli na Sajmu poslova u Domu branitelja. Tamo su se poslodavci strateški rasporedili po rubu velike dvorane. Čekaju potencijalne radnike, ali ne može se reći da je navala.
Štoviše, u dvorani ujutro nema nikog, tu i tamo pokoji zalutali nezaposleni Puležan ili uljanikovac koji je, zajedno s tisuću kolega, prije nekoliko dana dobio otkaz. Da bi se u luci, sad kad je Uljanik kaputt, oslobodio teren za investitore koji će na miru, bez dužničkog kamena oko vrata, moći zaposjesti atraktivan teren uz more i otpočeti unosan biznis.
Među uljanikovcima koji su došli potražiti posao bio je i donedavni član Nadzornog odbora Samir Hadžić, a došao je i diplomirani inženjer strojarstva Boris, donedavni rukovoditelj u propalom Arsenalu, kojem većina poslodavaca ni ne odgovara na molbe.
Elem, nije poznato je li kiša uspavala nezaposlene Puljane pa su u 9 ujutro krmeljivih očiju tek ustali iz postelje, ili ih posao uopće nije zanimao. Doduše, ne može se reći da su se na sajmu nudili fantastično plaćeni poslovi za koje bi se netko otimao, osim ako mu nije preša.
Tražili su se radnici u turizmu, čistačice, medicinske sestre, dimnjačari, policajci. No, ima posla i za perspektivne IT stručnjake, programere kojih, po svemu sudeći, na tržištu nema dovoljno.
Poslodavcu, s druge strane, nije jasno kako to da radnika nema ako je na burzi rada, prema posljednjim podacima, više od dvije tisuće nezaposlenih. Vjerojatno je problem u toj disproporciji ponude, želja i potreba. Poslodavac misli da je dovoljno platio radnika.
Prodavačica u jednoj pulskoj trgovini luksuznih kozmetičkih proizvoda smatra da joj 3.800 kuna neto mjesečno nije dovoljno za život. A radi i subotom, nekad i nedjeljom. Željela bi i ona, kao i njene mušterije, od svoje plaće odvojiti dio za taj isti fini proizvod. Poslodavac, očito, smatra da joj nije potrebno više. Ili ne ostvaruje dovoljno prihoda, pa nije u stanju isplatiti više. Ili želi zadržati veći dio zarade. Situaciju onda regulira tržište. Koje je, kako vele poslodavci, postalo problematično.
A možda potencijalni radnici nisu došli na sajam poslova jer ih nema. Možda su u Irskoj. Ili Njemačkoj. A moguće je da su digli ruke od svega, pardon, noge, bacili se u horizontalu i čekaju turiste da napune apartmane.
To je taj lukrativni biznis koji će uskoro zaživjeti i u pulskoj luci. Uljanikova upravna zgrada, recimo, idealna je za fancy hotel industrijskog dizajna, u kojem bi se spojila povijest Arsenala i vizija vrhunskog turizma. U hale bi se mogli smjestiti eventi, izložbe, koncerti, gostovanja renomiranih predavača. Otok je idealan za muzej brodogradnje, industrije ili tome slično. Spretan i radišan čovjek tu može pronaći svoju nišu.
Možda tako razmišlja Puležan koji iz horizontale čeka da mu se napune apartmani. Samo još da stane ta prokleta kiša pa da turisti navale.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
