PIŠE MARCELLO ROSANDA
Od Mosta u Istri uskoro možemo očekivati - kraj
Činjenica stoji da je od nastanka do danas Most napustio velik broj zastupnika, ali i članova, simpatizera, lokalnih vojnika. I tako više puta. U Istri se, u tom kontekstu, može pričati o čak tri različita vala, pokušaja, tijekom kojih su vođe stranke htjeli zavesti Poluotok, gdje je potencijal konzervativnog biračkog tijela izuzetno slab
Ilustracija
U početku bijaše Most nezavisnih lista. Građen u Metkoviću, marnim rukama hrvatskih mladića, nezavisnih i neopterećenih politikom u stranačkom smislu, predvođenih mladim i šarmantnim psihijatrom. Bî čovjek poslan od boga, ime mu Božo Petrov.
Nezavisne liste diljem zemlje konačno su dobile ono što je napredna Istra već imala godinama ranije - političko spajanje i udruživanje nezavisnih, formalno okrupnjavanje u snažnu stranku za lakše postizanje zajedničkih ciljeva i, prije svega, rušenje velikih. U nas je, naime, po istom principu djelovala Ladonja. Puno malih Davida protiv jednog (ili dva) Golijata. Odlična priča koja je zavela mnoge. Tko je vjerovao u Ladonju, Most mu je bio sljedeći logičan vlak na koji uskočiti.
No, projektanti tog prvog Mosta u hrvatskoj politici ubrzo su pokazali svoje pravo lice, sasvim drukčije od prvobitnih strastvenih planova. Ta je stranka uglavnom iskorištavala ljude na terenu, gotovo u svim sredinama, zavodila ih pričom o "mladima" i "nezavisnosti", te potom odbacila kao iskorištenu medicinsku maskicu. Ideologija je, tako, udaljavajući se od izvornih planova ubrzo uzela maha i postala zaštitni znak te stranke. Strogo konzervativna, da ne bi bilo zabune.
Na predsjedničkim izborima Most podržava Miroslava Škoru i tada se prvi put jasno određuje kao stranka desnice, iako su do tada tvrdili da ih ideologija ne zanima. Grmoja izjavljuje da se "djeci nameće LGBT propaganda", a pregovara se s Domovinskim pokretom oko zajedničkog izlaska na parlamentarne izbore. Upravo zbog tog skretanja, odnosno ideološkog pozicioniranja, napuštaju ih još neki ključni članovi. Most tada dovodi nove snage, Nina Raspudića i suprugu Mariju Selak Raspudić, Zvonimira Troskota i riječkog vjeroučitelja Marina Miletića. Od istaknutih imena u stranci ostaju još samo Petrov, Nikola Grmoja i Miro Bulj.
Činjenica stoji da je od nastanka do danas Most napustio velik broj zastupnika, ali i članova, simpatizera, lokalnih vojnika. I tako više puta. U Istri se, u tom kontekstu, može pričati o čak tri različita vala, pokušaja, tijekom kojih su vođe stranke htjeli zavesti Poluotok, gdje je potencijal konzervativnog biračkog tijela izuzetno slab. Unutarstranačka demokracija i općenito zdrava komunikacija s terenom skoro pa ne postoji, barem ako je suditi po navodima gotovo svih bivših istarskih mostovaca, a strankom upravlja uglavnom Grmoja.
Podsjetimo, svojedobno ih je, nakon odličnog rezultata na lokalnim izborima 2017. godine u Istri, gdje osvajaju čak tri županijska vijećnika, napustilo mnogo tadašnjih članova. U određenim krugovima ih nazivaju odmetnicima i potpuno ih ignoriraju. Ljudi iz lokalnih organizacija, tada još neformalnih, a radilo se većinom o nezavisnim političarima, poslužili su tako centrali stranke tek za probijanje pojedinaca u Sabor. I tu bi, svaki put iznova, priča stala. Odnosno, nastavila bi se uoči drugih nadolazećih izbora, no uvijek uz pomoć sasvim nove garniture.
Nakon prvog vala dolazimo do drugog, kada Katarina Jukić Jakopič praktički sama, u visokom stupnju trudnoće, gradi istarsku priču Mosta za posljednje parlamentarne izbore, ali i za prošlogodišnje lokalne. Uglavnom uspješno i bez ičije pomoći, a izostao je tu i angažman Marina Miletića koji u Istri nije mogao pronaći pristaše, pa je Jukić Jakopič, koliko je poznato, bila prepuštena sama sebi.
No, i ona ubrzo biva marginalizirana. Nakon dizanja u nebesa, bezbroj lijepih riječi i predizbornog naslikavanja, čelnici Mosta prekidaju svaki kontakt s njom. Istarska javnost očekivala je da će na subotnjoj osnivačkoj skupštini u Pazinu ona zasjati kao prekaljena zvijezda istarskog Mosta. No, ne samo da Jukić Jakopič nije pozvana, ni dovoljno valorizirana, već ju nitko od mostovaca nije ni pozdravio.
I tu dolazimo do trećeg vala. Vođe stranke odjednom, opet, prestaju komunicirati s dotadašnjim lokalnim suradnicima i pronalaze potpuno nove članove koje bi mogli iskoristiti. Ta se stranka, očito, potpuno okreće mladima u potrazi za glasačima u Istri. Oni vjerojatno ulaze u igru da bi potencijalno bili iskorišteni po dobro uhodanom obrascu.
Osim toga, tijekom stvaranja trećeg vala, na istoj skupštini u Pazinu, u kojem sudjeluju isključivo neiskusni ljudi predvođeni Miletićem, nije pozvan nitko od dosadašnjih ili nekadašnjih neformalnih članova, te nitko tko je dosad bio na njihovim izbornim listama. Uvijek i iznova - drugi ljudi.
Ovog puta im, međutim, ide na ruku rastući pandemijski populizam i priča o referendumu za ukidanje covid potvrda i Stožera. I za sada im dobro ide. Inače, povijest je pokazala da kod pojave straha među građanima, iz ovog ili onog razloga, a gdje naći bolji adut od pandemije, uglavnom jačaju desne političke opcije. One često zastupaju iracionalne antisistemske politike, pa je tako njihov vijek trajanja istovjetan trenutnoj krizi. Nema krize - nema ni njih.
Za kraj, zanimljivo je primijetiti da su se mladi istarski mostovci organizirali u pravu malu internetsku vojsku, a djeluju većinom na društvenim mrežama po uzoru na svog duhovnog vođu Marina Miletića, ujednačeno i unisono, kao kakva mala falanga. Tematika im je uglavnom domoljubna, religiozna, ratna, pale baklje i često koriste riječ 'svjetlo' koju uporno ponavljaju u svojim istupima. Uspoređuju sebe sa svjetlom koje mora doći nakon tame.
Također, izravno osuđuju, kako kažu, "tolerantnu i humanu ljevicu koju otvoreno financira ekipa koja nameće agendu po cijelom svijetu". "Nema kraja dok prihvaćamo bolesne ideale koje nameću, nema kraja dok mi ne kažemo da je kraj", poručuju. Uskoro, dakle, možemo očekivati - kraj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
