Današnji datum mogao bi u budućnosti biti smatran kao početak trećeg svjetskog rata. Naime, prije točno godinu dana militanti Hamasa izašli su iz pojasa Gaze, napali Izrael i nakon toga se s taocima povukli natrag u svoju enklavu. Izrael tvrdi da je u tom napadu poginulo oko 1.300 njihovih sugrađana, među kojima je veliki broj civila.

I odtad traje rat na Bliskom istoku koji se prije par tjedana proširio na Libanon, a postoji realna mogućnost da se u njega uključi i Iran. Ako se to i dogodi, a to opet nije nimalo nemoguće, onda čak ni svjetski rat nije nemoguća opcija. Jer ako Iranu krene dobro u tom ratu, a Izraelu loše, onda će se u cijelu priču sigurno izravno uključiti Sjedinjene Države.

U tom slučaju bi pak Iranu krenulo jako loše pa bi se onda tu sigurno nešto pitalo i Rusiju i Kinu. Ovu prvu zbog toga jer bi u se padom Irana poremetila regionalna ravnoteža na Bliskom istoku. A drugu, dakle Narodnu Republiku Kinu, zbog toga jer je ona uložila velike novce u iransku naftnu industriju koja bi mogla gadno stradati ako se na nju sruči američka vojna sila.

Sve ovo nekako prokleto sliči na 1914. kada su se velike sile našle u svjetskom ratu, a sustav sigurnosti se srušio kao poredana domina. Ne ove iz nove desne političke stranke niti one iz istoimene LGBTQ udruge, već one iz nekada jako popularne društvene igre. Austro-Ugarska je proglasila rat Srbiji, na što je Rusija reagirala objavom rata Austrijancima i Ugarima.

Pa je onad Njemačka koja je imala sporazum sa službenim Bečom objavila rat Rusiji. Pa je onda Velika Britanija objavila to isto Njemačkoj i tako dalje, i tako dalje. Svijet je uglavnom, otklizio u veliki rat, a da toga u prvom trenutku nije bio do kraja ni svjestan. Mislilo se da će sve to trajati ne više od par mjeseci. Trajalo je četiri godine. Poginulo je 20 milijuna ljudi. Dva su se velika carstva srušila.

Što će se sada dogoditi, ostaje za vidjeti. Ali jedno je ipak jasno. Ovo što se zadnjih 12 mjeseci događa na Bliskom istoku, veliki je poraz onih koji imaju najviše utjecaja na svjetska zbivanja. A to su još uvijek ponajviše Sjedinjene Američke Države. U ovakvom obliku ovaj se sukob na Bliskom istoku vuče već skoro 80 godina.

Bilo je i prije 1948. sukoba Arapa i Židova koji su se vraćali u Palestinu, ali se te godine dogodio prvi u veliki rat. Kao i svi ostali koji su uslijedili, on je završio pobjedom Izraela. I nacionalnom katastrofom za Palestince jer ih je 700.000 moralo otići u izbjeglištvo. Najveći dio u šatorska naselja u pustinji gdje se danas rađa već četvrta generacija Palestinaca.

I odtad traje rat ova dva naroda. U njemu su Palestinci toliko očigledni gubitnici da čovjeku koji to gleda sa strane, svaki njihov otpor izgleda potpuno uzaludan. Izrael je toliko ekonomski, politički, diplomatski i što je najvažnije vojno superiorniji da će gotovo sigurno i biti pobjednik i ovog najnovijeg rata.

Velike sile bi se trebale angažirati da se što prije postigne barem prekid vatre. Jer ovo velikom brzinom vuče svijet prema katastrofi. Ona se uostalom na moralnoj razini već i dogodila. Dovoljno je pogledati snimke s Bliskog istoka. Usto, ako sve to dodatno eskalira, moglo bi se dogoditi da dođe do velike gospodarske krize. Ako prestane dotok nafte s Bliskog istoka.

Takav bi rasplet užasno pogodio zapad koji bi se sada našao u situaciji da je izgubio dva velika izvora energenata. Prvi je Rusija čiji je rat uskratio Europi jeftine ruske energente. Ako se slično dogodi i s Bliskim istokom, to bi dovelo do toga da se zapad, a posebno Europa, nađu u zaista teškoj gospodarskoj situaciji.

Velike sile se moraju uključiti i prekinuti ovaj rat jer on potpuno obezvrjeđuje sve pozitivne pomake – nema ih baš puno, ali neka ipak postoje – koja je na području jugoistočne Europe napravio Haški sud. Kada čovjek na televiziji gleda kako izgleda Gaza, i kako će uskoro izgledati Bejrut, može se samo gorko nasmijati kada se sjeti da su Hrvatskoj bili blokirani pregovori s EU-om jer nikako nije mogla pronaći famozne topničke dnevnike.

Ako se na Bliskim istoku sve nastavi kao dosad, ionako slabašan sustav međunarodnog kaznenog sudovanja mogao bi se potpuno, moguće i nepovratno, urušiti. I ne samo on.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast