Što stoji iza slučaja u Zambiji, za razliku od svih onih koji, naravno, sve ZNAJU, ja do kraja, evo, stvarno ne znam i neću komentirati. Barem ne na uobičajeni način donošenja svog konačnog "suda"(?!) Znam, znam da je sramota priznati da nešto jednostavno ne znaš i da ti određeni stav počiva na zasad nepotpunim informacijama, pa se tako atipično hrvatski ne želiš izjašnjavati, a sve kako bih izbjegla nenamjernu, a nepravednu ocjenu, u bilo kojem smjeru.

Nije baš pohvalno i poželjno priznati ovako javno da jednostavno na prvu ne osuđujete ili ne amnestirate osumnjičene za "protuzakonito posvajanje djece" iz DR Konga i da čekate sudski epilog, jer ako niste oštro, prvoloptaški zauzeli stranu, u našem društvu vi ste nevidljiv igrač. Ničiji. Nekakav ljigavac koji nit' smrdi, nit' miriše, reći će neki. Doduše, to nije nužno ni loše. Tu i tamo biti nevidljiv i nadasve suzdržan, pomalo po strani.

Mnogi u tome, za razliku od mene, ne vide nikakvu prednost niti dozu odmjerenosti, kao da bi s time njihova uloga postala minorna, neuključena, što nekima stvarno teško pada....A tko je vidio da ste danas "nesvrstani", u trenucima dok zbog samokontrole ne iskačete pred rudo i čekate još pokoju kockicu u mozaiku događaja, kako bi vidjeli cijelu sliku? "Naš čovjek" uglavnom sve zna i na sve se mora osvrnuti, bez zadrške. Još jučer. Ne treba njemu puno detalja, on se, prema prethodnim simpatijama ili onom drugom - krajnjim antipatijama, svrstava u hrpu istomislećih glava, pa oplete jezikom. Ni to nužno ne mora biti pogubno, ako pritom javno izneseno mišljenje svojim mrzilačkim načinom i tonom ne nadilazi više nego previše čin kojemu uvjetno "sudi".

Pojednostavljeno, ako mrzi ili voli "subjekta", neovisno o činu, svatko onaj koji to želi apostrofirati, činit će to ogromnom žestinom, ne birajući riječi, dok istovremeno niti hipotetski neće pokušati zamijeniti uloge; kako s onima koji su mu bliži i draži, tako i s ovim drugima, koji su mu onkraj srca. Čin, pritom, kao da postaje sve manje točka prijepora. Prijepor se, kao što to najčešće i biva, lomi na čovjeku, a čovjek postaje mjerilo prihvatljivog ili neprihvatljivog.

Ocrniti aktere, ili ih s druge strane opravdati pod svaku cijenu, postaje javna komunikacija s kojom se grčevito šalje poruka da nismo dio "onih drugih". Da su oni izopačeni, a MI "pravovjerni". To je najvažnije naglasiti. Dići ručnu, i inače, našem je čovjeku najteža radnja. Zato najčešće i vozimo s punim gasom.

Ono na što se mogu osobno osvrnuti, to su zasigurno teški dani koje prolaze naši državljani dok traje suđenje. Čuti sve aspekte bit će svakako korisno i jasnije, a nešto od toga možda već i danas. Teret dokazivanja je na tužitelju, a nekakve odgovore ćemo ipak, na kraju, i imati. Kakve takve.

O dječici bih mogla retke i retke napisati, ali bih to intonirala, vjerojatno, bitno drugačije od nekih. Ta mi djeca posebno dotiču srce. Puno više nego onima koji ih u usta uzimaju da bi se razračunali s ideološkim protivnicima. Neki od licemjernih zaklet će se da im je dobrobit te djece na prvom mjestu. Poznavajući neke ovdašnje prilike, poprilično sam sigurna da im se živo fućka za tu dječicu. I to žalosti.

A Pernar? Kaže da novinari ne mogu bez njega, da im je zanimljiv pa ga stalno spominju. Nije da "on želi biti u centru pažnje", već ga sami mediji guraju. Evo, ja ga ne bih spomenula, ali mi je upao u "kadar" u priči koja je tema ovog uvodnika. Priči koja je javna i prati je javni interes. I u toj sekvenci eto našeg bivšeg saborskog zastupnika, u ulozi svjedoka optužbe, a kojem smeta da ga mediji spominju. Ne znam odakle Pernar u toj priči, ali on svojim pojavljivanjem kaže da mu je tamo mjesto, a mi bi mu trebali vjerovati da jest, kao i da su mu namjere najpoštenije.

Ne mogu sa sigurnošću reći gdje je Pernaru točno mjesto, što mu je osobna motivacija, ali kako se tamo samoinicijativno pojavio, u ovoj priči meni, koja znam otprilike što i on, njegova pojava na tom suđenju daleko je od zaziranja od medija. Upravo je ono što dotični, navodno, želi izbjeći: biti baš u centru pažnje pa ma kako tražio da ga ignoriramo.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast