PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO
Blagdan početka života
Ilustracija
Iako je tek počela zima, godišnje doba hladnoće i beživotnosti, pred nama su dani koji simboliziraju i podsjećaju na rođenje - početak novog života. Božić u svakome od nas potiče određene asocijacije; nekome su to tuga i usamljenost, a drugima želja za bliskošću i stvaranjem novih uspomena, uz evociranje starih.
U mnogim ljudima se bude sjećanja na neke davne Badnje večeri, već pomalo zaboravljene ljude, djela i vremena u kojima smo živjeli, čini se, mnogo bezbrižnije nego danas. Nekad je Božić bio blagdan zajedništva, obitelji, topline doma. Sada samo u tragovima memorije skupljamo mrvice koje podsjećaju na to doba. Konzumerizam, užurbanost i iščezavanje dobrih, starih vrijednosti istisnuli su pravi božićni duh koji se temeljio na dijeljenju, čak i onda kada nije bilo mnogo toga za podijeliti. Davalo se od srca.
No, danas su mnoga od njih postala hladna. Novostvorena otuđenost samo je još produbila onu postojeću, otvarajući mjesta novim ponorima među ljudima.
Jesu li nestrpljivo iščekivanje ispunjeno radošću, kićenje božićnog drvca, izrađivanje ukrasa, pisanje čestitki i mirisi koji ispunjavaju dom postali tek djelić nečijih uspomena, ili žar svjesnosti o svečanosti rođenja života još uvijek u nama tinja, skrivena negdje duboko? Unatoč svemu što nam je dostupno, čini se kao da nikada nije bilo teže slaviti Božić nego danas. I to je upravo zato što smo zaboravili njegov smisao.
Smisao Božića nije u prepunom blagdanskom stolu ni u gomili, često nepotrebnih i bezdušnih poklona ispod jelke. Božić nije ni rasipnost, ni milijun lampica u jednome domu. Blagdan početka života ne nosi poruku masovnosti. Dapače - on je prilika i poziv da zavirimo u svoju nutrinu i pružimo ruku bližnjemu. Da stavimo na prvo mjesto ljude koji su nam najbliži, makar ih bilo nekoliko. Biti čovjekom, čak i ako je uz nas ostao samo jedan, pa bili to i mi sami.
I upravo u takvom trenutku, svima nam je potreban Božić.
Božić je jedan od onih dana, bez obzira slavite li ga ili ne i vjerujete li u njega ili ne, u kojima smo kao ljudi pozvani na nesebičnost i zahvalnost. Zahvalnost za sve što imamo, jer većina nas ionako ima dovoljno, pa i previše, ali prije svega svjesnost da i ne tako daleko od našeg punog blagdanskog stola postoje usamljeni, odbačeni ljudi željni krova nad glavom i topline doma. Božićno vrijeme bi trebalo biti vrijeme darivanja prvenstveno sebe: svog vremena i svoje prisutnosti. Naša dobra volja, blizina i zagrljaj znače daleko više od bilo kakvih materijalnih stvari.
Dozvolimo li sebi maknuti se barem na trenutak od svakodnevice, kakva god ona bila, i zavirimo li u nutrinu, možemo doživjeti mir i istinski sretan Božić. Jer upravo taj mir, u nama i pružen drugima, smisao je ovog blagdana.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
