Iako se možda stekao dojam da se nešto pokrenulo serijom bojkota svega i svačega u djelatnosti trgovine, stvar je zasad ostala samo na dojmu. Istina je da je Vlada proširila listu proizvoda kojima je ograničila cijenu, i da je u hitnu saborsku proceduru uputila Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena, i da je Državni inspektorat već počeo češljati trgovce i pekare, i da je jedan trgovački lanac zaprijetio dobavljačima da će im izbaciti proizvode s polica ako ne snize cijene, no cijene i dalje ne padaju.

A u cijelom dobavnom lancu svi se međusobno optužuju zbog visokih cijena - proizvođači distributere, oni uvoznike, a trgovački lanci i jedne i druge uključujući i predstavništva multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj. A svima je zajednički krivac Vlada jer je podigla plaće u državnom sektoru koji je privatni morao pratiti pa su im sad, kažu, porasli ulazni troškovi. A krivac svih krivaca je PDV i tu bi, po mišljenju svih dionika dobavnog lanca, trebala završiti svaka rasprava o previsokim cijenama u Hrvatskoj. A ako se slučajno krene propitivati činjenica da unatoč snižavanju stope PDV-a na određene proizvode, cijena istih i dalje raste, onda opet počne međusobno optuživanje trgovaca i distributera i raspravi se ne vidi kraja. A ako se spomenu marže, otvara se Pandorina kutija. I dok traje cijela rasprava oko cijena u maloprodaji, nikako da dobijemo odgovor na pitanje zašto su hrvatski proizvodi jeftiniji u inozemstvu, na primjer.

Jednoznačan službeni odgovor na to pitanje izgleda nećemo nikada dobiti, iako potrošači znaju da je riječ o pohlepi, ali smo se zato naslušali svakakvih opravdanja, poput onog da je Hrvatska »logistički zahtjevna zemlja« zbog oblika teritorija što poskupljuje transport robe, iako 80 posto stanovništva u Hrvatskoj živi uz autoceste, a cijena goriva nam je među najnižima u okruženju, dok gotovo svi veliki trgovački lanci imaju vlastite distribucijske centre. Jedno od opravdanja je da je hrvatsko tržište malo i da Hrvati imaju manje plaće nego, primjerice, Austrijanci iz čega ispada da nam cijene moraju biti visoke kako bi distributeri ostvarili promete i profite kao u Austriji!?

Tako smo dobili sva moguća objašnjenja i opravdanja o tome zašto imamo toliku skupoću, ali konkretan potez obaranja cijena ili barem zaustavljanja njihovog rasta nikako da dočekamo. Prstom se upire i u strane trgovačke lance koji si nabijaju troškove samo da izbjegnu plaćanje poreza na dobit, iako su ga neki počeli prijavljivati jer troškovima više ne mogu prikriti zaradu. Oni se, pak, opravdavaju da je hrvatsko tržište malo, zbog čega prodaju manji broj proizvoda nego u velikim državama, što proizvode čini skupljima. Zanimljivo je kako ovo pravilo ne vrijedi za slovensko tržište, koje ima upola manje potrošača od hrvatskog.

No, Slovenci su svojim trgovcima »dovukli« tzv. »price cutterse«, odnosno trgovačke lance za koje se zna da imaju niže cijene od ostalih, kao što su Lidl i nama u Hrvatskoj nepoznat Aldi, koji pritišću cijene prema dolje. Lidl na našem tržištu nije odigrao tu časnu ulogu. Štoviše, udružio se s ostalim stranim lancima u nabijanju cijena do maksimuma, izbjegava plaćanje poreza, a dobit iznosi iz zemlje. U većini slučajeva, ovo su legalne metode porezne optimizacije, ali često se nalaze na rubu zakonitosti.

Ako strane trgovačke lance pitamo za razlog visokih cijena u našoj zemlji, odgovorit će nam da je to zato jer oni u, primjerice, Njemačkoj, naručuju velike količine robe pa dobiju popust, dok hrvatski trgovački lanci ne kupuju tako velike količine pa samim time nemaju takvu pregovaračku moć. Opet moramo spomenuti Slovence jer ni ovo »pravilo« kod njih ne prolazi. Ali zato u Hrvatskoj sve prolazi, a prije svega činjenica da od nas rade budale. Poput one da multinacionalne kompanije cijene formiraju po regijama prilagođavajući ih prosječnoj platežnoj moći. Po toj logici bismo trebali imati cijene među najnižima u EU-u. I opet moramo navesti primjer Slovenije s daleko većim plaćama, a nižim cijenama.

Tako je cijela ova jalova rasprava oko visokih cijena u Hrvatskoj pokrenuta samo s jednim ciljem - da nikada ne dobijemo odgovor na pitanje zašto nam cijene lete nebu pod oblake.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Što nas čeka nakon odmrzavanja cijena 31. ožujka
• Lista zvana čežnja